VLADA SE POIGRAVA SUDBINAMA VEĆINE HRVATA

10 11 2012
VLADA SE POIGRAVA SA SUDBINAMA VEĆINE HRVATA
  • Photo: Pixsell

Poreznim ugrizom do ekonomskog sloma

I ovoj Vladi odgovara da hedonistički fondomani upravljaju obveznim mirovinskim fondovima ponajprije u interesu bankarskog lobija, a na štetu države i članova fondova. Besramno preplaćivani, bogato nagrađivani i beskrajno odani kupuju obveznice posrnulih i prezaduženih kompanija isključivo s ciljem da njihovi nalogodavci (banke) naplate nenaplative kredite od tih istih kompanija.

  • Autor: Goran Marić
  • Photo: Pixsell
  • Subota, 10.11.2012 13:46

Svaka država mora imati jasne socijalne, ekonomske i političke ciljeve kojih se nikada ne smije odreći, a ako ih nema najvjerojatnije će završiti tamo gdje se nije željelo.

I dok je Hrvatska političke ciljeve u velikoj mjeri ostvarila, ekonomska politika, kao najmoćnije oruđe u ostvarivanju socijalnih i ekonomskih ciljeva, više je imala ulica nego ciljeva pa nije ni čudo da smo završili tamo gdje nismo željeli.

Nismo željeli pola milijuna više umirovljenika niti pola milijuna manje zaposlenih, a niti da 260 Hrvata ima bogatstvo veće od ukupnog duga RH. Nismo željeli da se inozemni dug RH poveća sa 3 milijarde Eura na stravičnih 50 milijarda Eura.  Ni privatizaciju hrvatskih banaka bez zakonskog okvira, a niti njihovu rasprodaju nismo željeli. Nismo željeli da samo 2000 pojedinaca u proteklih 15 godina ostvari i prisvoji 350 milijarda kuna neto dobiti.

Točnije, većina to nije željela, jer je za ovih 260 i njihove članove obitelji, za one koji su osmislili sustav raslojavanja i njihove plaćenike koji se brinu o njihovoj sigurnosti i javnom ugledu, ovakva Hrvatska idealna , a ekonomska politika savršena.  Ali činjenice govore suprotno- svi makroekonomski pokazatelji su loši, imaju negativan trend, a depresija, psimizam i strah uvukli su se u sve segmente društva.

Ekonomski despotizam

Zbog općeg nesnalaženja, a u nedostatku gotovih ekonomskih modela kojima se potiče gospodarski rast i zaposlenost, sve raspoložive instrumente ekonomske politike Vlada je pretvorila u porezne modele kojima se izravno opterećuje gospodarstvo i osiromašuje stanovništvo; u dodatne poreze i stravična povećanja cijena; skuplja je struja, skuplji plin, benzin, hrana, piće, lijekovi, grijanje, javni prijevoz…

Tek je kriza razotkrila da mjere ekonomske politike nisu bile usmjerene povećanju gospodarskog rasta i zaposlenosti, a ni održavanju stabilnosti cijena.

Nije to bio ni krizni porez, ni uvođenje posebnog poreza na domaću brodogradnju, nije to ni povećanje PDV-a sa 22 na 23, a kamoli s 23 na 25%, a niti (polu) ilegalni fondovi za gospodarsku suradnju (FGS-ovi), osmišljeni u privatnom uredu za osobnu korist.

Antirecesijske mjere nisu ni smanjenje plaća, niti stečajevi i otpuštanje radnika, a kamoli obnova fasada i zamjena prozora na državnim ustanovama.

Nije to ni uvođenje poreza na dividendu, ni smanjenje trošarina na luksuznu robu, a pogotovo neće to biti porez na nekretnine.

I ova Kukuriku Vlada je pokazala svu raskošnost ekonomskog despotizma eksperimentirajući poreznom politikom i poigravajući se sa sudbinama mnogih tvrtki i većine Hrvata.

Hedonistički fondomani

Ali odluka Vlade da se državnim novcem dokapitaliziraju male privatne banke, a istodobno prodaje jedina državna, Hrvatska poštanska banka, nije samo eksperiment već promašen i protuprirodan čin. I iracionalan, kao što tvrdi prof. Drago Jakovčević jer se porezne obveznike uvlači u rizik spašavanja malih banaka.

Zbog činjenice da su prihodi državnog proračuna u ovoj godini planirani na temelju gospodarskog rasta od 0,5%, ali da umjesto rasta imamo ekonomsku depresiju, Vlada panično i ishitreno novim porezima pokušava nadomjestiti nedostatak prihoda iz gospodarske aktivnosti. I sve to samo da ne bi došlo do rebalansa proračuna, ali i da se ne bi morala baviti suštinskim ekonomskim problemima.

Za Vladu je lakše postojeće poreze povećavati i nove uvoditi nego „razbijati glavu“ promjenom strukture gospodarstva, neuspješnim mirovinskim i zdravstvenim sustavom, sivom ekonomijom, koncesijama, nevidljivim odljevom kapitala u inozemstvo, promašenim subvencijama i poticajima…

I ovoj Vladi odgovara da hedonistički fondomani upravljaju obveznim mirovinskim fondovima ponajprije u interesu bankarskog lobija, a na štetu države i članova fondova. Besramno preplaćivani, bogato nagrađivani i beskrajno odani kupuju obveznice posrnulih i prezaduženih kompanija isključivo s ciljem da njihovi nalogodavci (banke) naplate nenaplative kredite od tih istih kompanija.

HNB prozračiti

Ni ova Vlada nije donijela Strategiju o upravljanju državnom imovinom iako je to po zakonu morala. Ali to Vladu ne ometa da državnu imovinu nasumice rasprodaje. Ni ova Vlada ne želi otvarati pitanje učinkovitosti upravljanja međunarodnim deviznim pričuvama HNB-a , najvrjednijom imovinom RH, i uloge HNB-a u gospodarskom oporavku.

Zar javna tvrdnja uglednog profesora, Ivana Lovrinovića da je Hrvatska narodna banka slomila kralježnicu hrvatskog gospodarstva nije poziv na uzbunu? Zar nije već vrijme na otvaranje vrata HNB-a i ulazak Državne revizije? Zar nije vrijeme prozračiti prostor od ustajalog zraka u HNB-u? Zar nakon 20 godina nije došlo vrijeme inventure?

Zar nije vrijeme da Vlada reagira na kreditnu valutnu klauzulu i sramotu sa švicarskim frankom? Očito nije, jednostavnije je porezima udariti po nemoćnima, nego uznemiravati moćne. Lakše je obećavati i neispunjavati obećano. Zato će nam prvi potpredsjednik Vlade opet, već sutra, objasniti zašto se danas nije realiziralo ono što je najavio jučer.

Većim porezima, nižim plaćama, otpuštanjima radnika i rasprodajom državne imovine ne mogu se ostvariti ciljevi socijalne države. Ali nažalost, i za poduzetnike i za državu radnik je postao samo puko mjesto troška s tretmanom repromaterijala i robe.

S kakvim samo ledenim licem, hladnim pogledom i zastrašujućom lakoćom govora jedan ministar obznanjuje da 500 radnika „Gredelja“ s posla mora preseliti na Zavod za zapošljavanje. Kao da se ne radi o 500 obitelji, o nekoliko tisuća sudbina, već kao da se radi o krumpirima koje treba sa šlepera skinuti i pospremiti u skladište.

Odviknuti od razmišljanja

Samo bi oni koji su u komunama prošli program odvikavanja od razmišljanja mogli zanemariti izravni utjecaj dodatne porezne presije na smanjenje gospodarske aktivnosti i raspoloživivog dohotka.

Negativne posljedice bit će višestruke i dugoročne jer je hrvatsko društvo već davno prešlo točku optimalnog poreznog opterećenja, a više od šest milijarda kuna izravno pretočenih u poreze samo u 8 mjeseci ne bi mogle podnijeti ni znatno jače ekonomije od Hrvatske.

Novi porez na nekretnine bit će dodatni „porezni ugriz“ iscijeđenom stanovništvu i iscrpljenom gospodarstvu, jer na nekretnine, i tvrtke i fizičke osobe, već plaćaju nekoliko vrsta poreza: komunalnu naknadu, spomeničku rentu, porez na vikendice, porez na promet nekretnina, porez na dohodak od nekretnina…

Tvrdnja Vlade da je porez na nekretnine porez na bogate je velika obmana.

Tobože, oporezivat će najbogatiji, ali u ta bogatstva neće ulaziti vlasništvo nad dionicama i poslovnim udjelima, štednja u bankama, imovina u vrijednosnim papirima (državne obveznice, trezorski zapisi..) iako ni prinos na njima, često i do 7% godišnje, nije oporezovan.

Paraliza građevinskog sektora

Zaboravlja se da 2% Hrvata posjeduje veće bogatstvo od ukupnog bogatstva 98% Hrvata, a da ti najbogatiji imaju nekoliko milijarda Eura na tajnim inozemnim računima, da posjeduju i dionice i vile u inozemstvu, a da žive i odmaraju se u dvorcima, hotelima, vilama i jahtama koje su u vlasništvu njihovih tvrtki i da se porez na njihove nekretnine skoro neće ni odnositi. Zar Vlada ne zna da će porezni ugriz u obliku poreza na nekretnine u uvjetima recesije paralizirati ionako grogirani građevinski sektor?

Ekonomska povijest nas uči da su veći porezi uvijek u uvjetima krize djelovali prociklično ma kako se ponekad činili i logičnim. Uvijek je veće porezno opterećenje pridonosilo još većoj recesiji. Zato je u krizi društveno i neodgovorno i štetno poigravati se većim porezima.

Zaboravlja se da su temaljna porezna načela pravednost i ekonomska snaga poreznog obveznika jer se najavljenim porezom na nekretnine čini ogromna društvena nepravda i ne uzima se u obzir ekonomska snaga poreznog obveznika koja se ne mjeri imovinom već dohotkom.

Porezna oaza za financijski sektor

Kad se govori o nekretninama treba imati na umu specifičan odnos Hrvata prema njima. Za 98% Hrvata, kupnja nekretnine je specifični oblik štednje, to im je način i stil života, to je njihova kultura življenja i rada. To je za njih čin „za svaki slučaj“ i „zlu ne trebalo“. Takav stav su izgradili zbog svih povijesnih iskustava i nedaća. Istodobno, samo 2% Hrvata drži 90% ukupne štednje u bankama čija je vrijednost znatno veća od vrijednosti nekretnina fizičkih osoba.

Zaboravlja se da je imovina financijskog sektora u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina narasla čak 4 puta i da je veća od 400 milijarda kuna, dok je u istom razdoblju BDP porastao samo 2 puta, a da porezna politika nije reagirala na te strukturne promjene.

Niti jedna zemlja članica EU nije ga ostavila porezno netaknutim. Ali Hrvatska jest, i nadalje financijski u Hrvatskoj sektor uživa u poreznoj oazi. U industrijski razvijenim zemljama je suprotno. Živi se u iznajmljenim stanovima, kućama, vilama…, a većina štednje troši se na putovanja, hobije i užitke.

Ali u Hrvatskoj 40% stanovnika uopće nema putovnicu, a samo privilegirani putuju i po svijetu igraju tenis ili golf. U industrijski razvijenim zemljama prevladava „biti nad imati“, a u Hrvatskoj „imati nad biti“. A izgradnju takvoga stanja duha i stila prouzročili su dugogodišnja komunistička diktatura i siromaštvo. Te specifičnosti nitko nema pravo zanemariti, a tu različitost negirati. Nitko nema pravo jednu vrstu specifične štednje proglasiti neštednjom i oporezovat je, a drugu vrstu štednje ( u bankama ) ostaviti porezno netaknutom. Nitko nema pravo kažnjavati potrošnju u Hrvatskoj, a nagrađivati potrošnju u inozemstvu.

Hrvatsku je ljepše bilo sanjati

Zato je porez na nekretnine udar na minuli rad, a ne na bogatstvo. Imali smo godinama proces stjecanja imovine na temelju minulog rada, a najavljenim porezom doći će do procesa prisilnog rastjecanja imovine. U ustavima mnogih suvremenih država jamčenje vlasništva zabranjuje da se oporezivanjem smanjuje imovinska supstanca poreznih obveznika.

Zato taj najavljeni porez sa sobom nosi i dalekosežne negativne posljedice. Rezultirat će smanjenjem imovinske supstance, ali će negativno utjecati čak i na demografske procese. Zar novi porez na dohodak nije otežao (onemogućio) povratak Hrvata-umirovljenika iz dijaspore jer u Hrvatskoj moraju plaćati porez na mirovinu stečenu u inozemstvu?

A u Hrvatskoj je većina zadužena, nekretnine pod hipotekom, sve više nezaposlenih sa sve manjim raspoloživim dohotkom. Stoga, mnogi kredite neće moći vraćati, a ni porez plaćati. Zato će banke preuzimati nekretnine i prodavati ih onima koji imaju veći dohodak, strancima ili bogatim Hrvatima.

Svejedno kojima, većina Hrvata će ostati i bez posla i bez nekretnina. Što će im nakon toga preostati? Tražiti kruh i sreću ponovo u inozemstvu. A na tomu putu pomoći će im gorko povjesno iskustvo. Zar je onda čudno što je pokojni Vlado Gotovac ustvrdio da je Hrvatsku bilo ljepše sanjati nego živjeti.


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: