JOSIP JOVIĆ O KONTROLI INFORMACIJA I LJUDI

28 10 2012

suprotiva

Josip Jović: SDP-ova kontrola podzemlja i nadzemlja

Uspaničeni strahom da bi tik pred ulazak u EU, u tom u kritičnom trenutku izlaska iz zemljine atmosfere u svemirsku orbitu, nešto moglo krenuti ukrivo, šef Vlade i šef države održaše neuobičajenu zajedničku konferenciju za novinare kako bi uvjerili, prije svega, europske gazde da u ovoj državi nema zloupotreba sigurnosnog sustava, na što je posebno osjetljiva Angela Merkel, odrasla u zemlji kojom je upravljao Staatssicherheit, koja je demontirana, za razliku od jedne mediteransko-balkanske zemljice u kojoj, po mnogima, još uvijek vlada slična služba.

I na cijelu tu gungulu, nastalu oko informacije koju je načinio Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost kako policija prisluškuje šefa Sigurnosno-obavještajne službe i obitelj Todorić, narod uglavnom sliježe ramenima jer ne razumije važnost tog pitanja, ili je pak u nedoumici kome u cijelom nizu proturječnih izjava uopće vjerovati. Što je najgore, i dvojac na čelu države, iako se pojavio očito s nakanom da zajedničkim snagama demantira crne slutnje i zle glasove, nije posve suglasan.

No, ono što je očito i što se da zaključiti jest to da je bilo prisluškivanja ili “izlistavanje poziva”, a to mu ga dođe na isto, jer se u oba slučaja radi o praćenju i ljudi i zadiranju u privatnost.

Požurivši se promptno reagirati i ekskulpirati cijelu akciju kao zakonitu, iako i prema njihovim konstatacijama analize još nisu napravljene i iako je predsjednik SDP-ova zastupničkoga kluba Igor Dragovan kazao kako kroz parlamentarnu proceduru tek treba utvrditi istinu, Zoran Milanović i Ivo Josipović samo su pokazali kako su u cijelu operaciju bili uključeni od samog početka.

Okretanje stvari

Neki su mediji tu operaciju pokušali opravdati navodnom povezanošću praćenih osoba s tzv. kriminalnim miljeom, što se pokazalo čistom spekulacijom, koju su odbacila i dvojica državnika. Kad taj “spin” ili okretanje stvari naopačke, odnosno usmjeravanje teme u drugom pravcu, nije urodio plodom, kao najvažnije pitanje isforsirano je ono otkuda informacije i tko je oporbi i novinarima te informacije doturio. Iz rezultata postupaka možemo najbolje razabirati njihove motive.

A rezultat je smjena dvojice vodećih ljudi obavještajne zajednice, Josipa Buljevića, doduše smijenjenog već nekoliko dana prije nego što su novine o svemu počele pisati, te Petra Miševića, ravnatelja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je i upozorio na praćenja sumnjive zakonitosti. Cilj je, dakle, bio smjena ljudi koje se drži bliskima HDZ-u i njegovu predsjedniku uz traženje dobrih razloga za smjenu, a da se pri tome ostavi dojam demokratičnosti i širokogrudnosti.

Više je nego jasan bio baš Milanović. Imali smo, kaže on, u njih povjerenja čak devet mjeseci, što znači da su od početka bila na vagi. Smijenjene, koji nisu u prilici ništa objasniti, prozvao je za suradnju s “navodnim profesionalcem koji je preko noći postao političar”, misleći, naravno, na Tomislava Karamarka. A Šime Lučin znakovito upozorava: “U obavještajnoj službi još ima ljudi iz bivše vlasti.” I njih će, očito, trebati počistiti.

Obavještajne bi se službe, s onu stranu unutarnjopolitičkih podjela, trebale baviti prikupljanjem informacija od važnosti za nacionalne interese. Recimo, o tome tko su kandidati za najviše funkcije, tko su kupci brodogradilišta, tko će raditi koncesionarske studije o autocestama, kako strane banke izvlače silan novac iz zemlje, tko je i kako prodao zlatne rezerve, kakvi su srpski, ruski, turski ili američki planovi na Balkanu itd., i o tome pravodobno servisirati one na vrhu političke piramide.

Servis političkih stranaka

Sve to pretpostavlja neovisan položaj obavještajne zajednice te stručne i domoljubne ljude u njoj. U krajnjoj liniji, bilo bi bolje da vodeće ljude ove zajednice postavlja oporba, jer se, prirodno, zloupotrebe mogu prije očekivati od onih koji su na vlasti. Najveća opasnost za nacionalne interese danas prijeti, realno, od Čačića, kao što je jučer prijetila i realizirala se od Sanadera.

No, naše su službe samo servis političkih stranaka i pojedinih političara u njihovim nadmetanjima, pri čemu se služe sitnim podvalama, oslanjajući se na dojave brojnih balkanskih špijuna koji brižljivo bilježe tko s kim pije kavu i tko što kaže. Što je najzanimljivije, u tome se svi slažu, ali kad te službe rade za Karamarka, onda se govori o njihovoj politizaciji, a kad rade za Milanovića, onda je to demokracija. Postavljajući svoje ljude na čelo obavještajnih službi, kao i na čelna mjesta glavnog medija, vladajuća je koalicija, iako u svijetu napredne tehnologije i formalne demokracije uvijek nešto promakne, uspostavila potpunu kontrolu nad tajnim i nad javnim informacijama.

Već mjesecima se znalo da će glavni ravnatelj HRT-a biti Goran Radman, perspektivni jugoslavenski kadar. Svi ti natječaji, programi i razgovori pokazali su se kao obična farsa. Radi njegova je ustoličenja i Zakon o HRT-u izmijenjen, a ni u izboru Programskog vijeća i Nadzornog odbora nije se moglo dogoditi ni najmanje iznenađenje.

Doista, kako bi ove važne poluge vlast ispustila iz ruku kad je promijenila čak i sve šefove policijskih postaja i ispostava socijalnog osiguranja. Kontrola informacija i ljudi za vladajuće je to važnija što se na svakom koraku bilježe sve sami neuspjesi.

JOSIP JOVIĆ

 


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: