PIROVA POBJEDA HDZ-a BiH

11 10 2012

POSLJEDNJI POZDRAV DUGO NAMETANOJ MANTRI MULTIKULTURALIZMA JE  ZAJEDNIČKA PORUKA DEMOKRATSKE VOLJE VEĆINE SVA TRI NARODA PREDSTAVNICIMA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U BiH

 

Iz svih stožera političkih stranaka i njima bliskih medijskih krugova svijetu je plasirano njihovo viđenje vlastitog (ne)uspjeha koji bi trebao poslužiti kao argument i podloga budućeg većeg ili manjeg uvažavanja novih predstavnika svakog od tri većinska naroda. Rijetki se usude vidjeti i javno viknuti: „car je gol“ ili modernim rječnikom bosnaskohercegovačke zbiljski (polu)okupirane svijesti i stvarnosti: „Visoki predstavnik je mrtav, živjele nacionalne politike“. Ni lošije uvježbano novinarsko-analitičko oko ne bi nakon ovih lokalnih izbora u BiH moglo uočiti i zaključiti da u Bosni, kao ni u Hercegovini žive nekakvi građani, nekakvi Sejdići i Finci. Od stoljeća, ne zna se precizno kojeg, tu žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci-Muslimani koji su solidnim izlaskom na izbore i opredjeljenjem svatko-za-svoje, potvrdili da BiH nije obični „bućkuriš vjekova i svjetova“, kako ga je vidio srednjevjekovni putopisac Elvija Čelebija, i ne pristaje biti eksperiment bosanske verzije američkog „melting pota“, lonca za taljenje nacija.

Svatko  je odlučio biti ono što jest, ma koliko se zaljubljenicima multikulturalizma gadile poruke „zajedno smo jači“ (HDZ), „jake opštine – jača Srpska“ (SDS) ili stara, prokušana parola SDA „u svojoj vjeri, na svojoj zemlji“. Kako je vrištao, kažu posljednji iskreni komunist, rahmetli Nijaz Duraković, prije desetak godina na HDZ-ov slogan „OPREDJELJENJE ILI ISTRJEBLJENJE“, ne libeći se proglasiti ga ne samo nacionalističkim, nego i „nacističkim“, tako se danas neki mladi zagovornici povijesne, ali i nekakve suvremene politike Ahdname, Šarčevići, Jeleči i Bojići, duboko razočarani nacionalizmom među svim, navlastito hrvatskim narodom, ne libe vlastiti narod nazvati nezrelom „ruljom“, a političke vođe „naci-idolima“: „Jer je pristao na sistematsko zaglupljivanje, narod još nije zreo na sagledavanje sadašnjeg užasnog stanja i istinoljubivog (objektivnog) pogleda na prošlost. Nacionalistički zavodnici su majstori raspirivanja najnižih i najprimitivnijih instinkata rulje. Dok god se bude hranila njihovim poslasticama, rulja će sve više tonuti u kaosu i sve dublje padati u životni besmisao. Izgleda da je otupjelost rulje toliko velika da više ne vjeruje ni vlastitim očima; potkučivati joj dokumente da su joj naci idoli prevaranti, besmisleno je. Dok god rulja bude ovakva, njom će lako manipulirati nacionalističkizlodusi.“ (http://www.prometej.ba/index.php/home-3/742-sdahdz-snaga-s-kojom-idemo-u-propast)

Njima, a očito ni sadašnjem vodstvu HDZ-a BiH, nije jasno da je metafora poruke „opredjeljenje-istrjebljenje“ bila politička anticipacija današnjeg definitivnog gubljenja utjecaja Hrvata Središnje Bosne u vlasti, implicitno i u gospodarstvu, školstvu, kulturi, i (ne)mogućnosti (su)življenja u Jajcu, Vitezu, Novom Travniku i Travniku, Busovači, Fojnici, Odžaku pa i jedinom primjeru zakašnjele, ranije neiživljene čežnje za multikulturalizmom u srcu Bosne ponosne, u Kreševu. Već godinama Hrvati ni ne pomišljaju kandidirati načelnika u Zenici, Varešu, Tuzli, Novom Sarajevu, Bugojnu, Drvaru ili Bihaću. Rijetki će se „analitičari“ potruditi bar prebrojati općine na području Republike Srpske i Federacije BiH, gdje Hrvati nemaju nikakvu listu i gdje su sve ostali bez ijednog vijećnika.  Ono što očito ne shvaćaju i ne prihvaćaju neki bosanski fratri i njihovi mladi ramski (ro)dijaci, shvatit će nakon ovih izbora Ured Visokog predstavnika kojemu ne preostaje drugo nego se povući iz Sarajeva nakon decenije i po neuspješnog pokusa proizvodnje bosanske nad-nacije. Malo teže, ali će se i „stručnjaci“ u američkom veleposlanstvu u Sarajevu, nakon analize ovih izbornih rezultata, s „Velike šahovske ploče“ Zbigniewa Brzezinskog (savjetnika američkog predsjednika Cartera), morati vratiti ponovnom proučavanju „Sukoba civilizacija“ konzervativnog Samuela Phillipsa Huntingtona.

 

PIROVA POBJEDA HDZ-a BiH

 

Prema statistici koju prikuplja Nadbiskupski Ordinarijat, broj katolika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji početkom 2012. godine iznosio je 195.522 u 69.524 domaćinstva, a na svim biračkim mjestima pod „jurisdikcijom“ Vrhbosanske nadbiskupije glasovalo je oko 85.000 (ne)vjernika, građana-birača Hrvata!?? E, da bi mali teoretičari velikih antihrvatskih zavjera mogli opet tražiti krivca u nekoj metaforičkoj ili stvarnoj Hercegovini, jer nema smisla za najnoviju „izdaju“ opet optuživati pokojne Tuđmana, Šuška i Bobana. Neki ne shvaćaju da je politika u postdaytonskoj Bosni nastavak borbe za teritorij, samo sada bez oružja, s olovkom u ruci. Ne mogu se još jedanput ne sjetiti ratne priče o busovačkim Romima, koji su razočarani gubljenjem važnih kota u ratu, rekli Kordiću: „Abe, brate Darijo. Ako se mislimo obraniti, daj nama Romima puške, a Hrvatima lopate, nek kopaju rovove“. Ono što se krvlju (o)branilo u ratu (Busovača, Jajce, Novi Travnik, Vitez, Uskoplje, Odžak itd.), danas se olako prepušta na upravljanje onima koji nam žele isto što i u ratu, raseliti nas i kazati: „nisu nikad’ tu ni bili“. Građani-Bošnjaci su listom glasovali kao glasači jedne stranke-jedne vjere-jedne zemlje, dok su se Hrvati Središnje Bosne i Posavine odlučili biti birači, pa su svoje glasove „rasipali“ do apsurda. Najbolji primjer za to je „pravedna“ podjela birača u Novom Travniku između dva HSS-a. HSS Stjepana Radića i HSS-NHI su dobili po otprilike 7%, što će se na koncu prevesti na po jedan mandat za svaku od tih nominalno istih a u stvarnosti, personalno sukobljenih političkih opcija bez ideologije i ideje, umjesto bar tri mandata koje su mogli osvojiti kao jedna politička opcija koja bi onda u suradnji s dva (opet dva??) HDZ-a, mogla koliko toliko parirati većinskim bošnjačkim vijećnicima te tako onemogućiti eventualnu samovolju načelnika Bošnjaka.. Istina, teško bi Hrvati dobili načelnika i da je bio samo jedan kandidat, ali s jednim HDZ-ovim i jednim „neovisnim“ kandidatom nismo imali nikakvih izgleda. Kao ni u Uskoplju, Jajcu, Busovači i Vitezu.

Drugi primjer potpune političke smušenosti je opredjeljivanje između lokal-patriotske Posavske stranke, dva HDZ-a i „nezavisnih“ kandidata u općini Odžak u Posavini, što je posljedično na vlast u većinskoj hrvatskoj općini dovelo Bošnjaka, Hajrudina Hadžidedića (s 30 % glasova). On, istina, nema načina imati većinu u općinskom Vijeću bez izabranih vijećnika oba HDZ-a (koji su zajedno osvojili više od 40 % mandata u Općinskom Vijeću) i svoje SDA. Tu su pak ulogu liberalno-građanskih opcija preuzele nominalno radikalno-nacionalistička dva (opet dva??) HSP-a, HSP Herceg Bosne i HSP BiH. Bošnjački nacionalisti su tu Hrvate-građane matirali kao političke seljake koji su protivnika htjeli dobiti samo s umišljenim konjima i pješacima, bez kraljice, s lovcima-oficirima, koji su išli svatko svojim putem, bez ikakve taktike i strategije. Još prije nešto više od deset godina HDZ BiH je vodio organiziranu predizbornu kampanju i natjecao se u pedeset općina i gradova u BiH, te lakoćom sudjelovao u vlasti u skoro 40 općinskih vijeća i imao svoje načelnike u 30 općina! Danas dva HDZ-a, zajedno imaju 17 načelnika (12 HDZ BiH, 3 HDZ 90, 2 u koaliciji HDZ/HDZ 90, HSP i Lijanovići po jednog). I oba se proglašavaju „pobjednicima“ izbora u većinskim hrvatskim općinama!? Kao i HSP, koji svoj uspjeh gradi na neuspjehu oba HDZ-a u Središnjoj Bosni, ponovljenom uspjehu svoga jedinog načelnika u Dobretićima i većinskoj koaliciji s HSS-om (10-ak vijećnika), te se predstavljaju kao druga ili „treća najjača“ stranka u Tomislavgradu (7 vijećnika), Posušju (7 vijećnika) i Ljubuškom (6 vijećnika), uz još po jedno ili dva osvojena vijećnička mjesto u petanestak općina. Pedesetak vijećnika u cijeloj BiH se ne može nikakvom političkom alkemijom proglasiti uspjehom, pa je red dr. Jurišića, kao i dr. Ljubića i dr. Čovića, ponuditi ostavke svojim stranačkim tijelima, ako žele zadržati imalo političke i ljudske vjerodostojnosti. S ovako podijeljenim i anarho-liberalnim, slijepim, samoljubivim i uskogrudim političkim vođama bez vizije i strankama bez ideologije, za razliku od Bošnjaka homogeniziranih oko SDA i Srba kojima ni radikalni Dodik nije bio jamstvo očuvanja srpskih nacionalnih interesa u BiH, Hrvati u BiH se jednostavno nemaju čemu nadati u skorim izglednim pregovorima o budućnosti Bosne i Hercegovine.


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: