ANTE BABIĆ, PREDSJEDNIK ODBORA HDZ-a ZA ISELJENIŠTVO, GOVORI O POVRATKU NOVOG HDZ-a NA TUĐMANOVU PARADIGMU JEDINSTVENOSTI HRVATA U DOMOVINI I ZVAN NJE

28 09 2012
Intervju: Ante Babić, zastupnik i predsjednik Odbora HDZ-a za iseljeništvo
Vijesti Hrvatska Samo ove godine 30.000 Hrvata zatražilo je njemačko državljanstvo!
  • Photo: Pixsell

Samo ove godine 30.000 Hrvata zatražilo je njemačko državljanstvo!

Njemački Zakon o državljanstvu dopušta dvojno državljanstvo djeci stranih državljana s tim da se između 18 i 23 godine ta djeca moraju opredijeliti za njemačko ili za državljanstvo svojih roditelja.

Ante Babić u saborskim je klupama od 2011. godine, a zastupnikom je postao nakon što je general Damir Krstičević predao HDZ-u svoj mandat. Rođen je 1966. godine u Njemačkoj u Trieru, rodnom gradu Karla Marxa. Diplomirao je ekonomiju, a završio je i poslijediplomski studij. Načelnik je općine Lovreć u zaleđu Makarske. Sudski je tumač za engleski i njemački jezik. Otac je petero djece. U slobodno vrijeme vodi župni zbor i svira orgulje.

Koliko je prema službenim procjenama Hrvata u iseljeništvu? Zapravo, postoje li službeni podaci o tome?

Opće poznata je činjenica da je Hrvatska izrazito iseljenička zemlja i da razmjerno broju stanovnika ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Točan broj hrvatskih iseljenika nije moguće egzaktno utvrditi budući da se u svim fazama iseljavanja iz razno raznih razloga nisu prikupljali precizni podaci u iseljavanju iz Hrvatske a niti ih precizno poznaju statistike zemalja useljenja.

Zbog toga se operira s određenim procjenama prema kojima hrvatsko iseljeništvo pod čim se podrazumijevaju iseljeni Hrvati i svi njihovi potomci kreće oko 3 milijuna pripadnika. Ak ose tome pribroje i autohtone hrvatske manjine u dvanaest europskih zemalja koje broje 350.000 pripadnika proizlazi da je broj Hrvata i njihovih potomaka što u Europi, to u prekomorskim zemljama oko 3,5 milijuna. Naravno, u tu brojku ne ubrajaju se Hrvati u Bosni i Hercegovini s obzirom na činjenicu da je Bosna i Hercegovina država i Hrvatskog naroda usprkos činjenici da Hrvatska ima ustavnu obavezu skrbiti o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Njih ni u kom slučaju zbog naprijed iznijetih razloga ne možemo smatrati hrvatskom dijasporom.

Posljednji put kada smo razgovarali rekli ste da je prvih devet mjeseci ove godine čak 30.000 Hrvata zatražilo njemačko državljanstvo. Kako to komentirate?

Na žalost to je točno. To su podaci kojima raspolaže Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj. Razlozi tome nisu jednoznačni. Naime, možda najvažniji razlog leži u činjenici da njemački Zakon o državljanstvu dopušta dvojno državljanstvo djeci stranih državljana s tim da se između 18 i 23 godine ta djeca moraju opredijeliti za njemačko ili za državljanstvo svojih roditelja. I s obzirom da se tu već radi o velikom broju djece naših „gastarbajtera“ koja su u njemačkoj odrasla i stekla odgovarajuće obrazovanje iz čistih praktičnih razloga zbog profesionalnih i socijalnih razloga, normalno je da su se u tolikom broju opredjeljivali za njemačko državljanstvo. To je još jedna danak tog tzv. privremenog rada u inozemstvu generacije roditelja te djece koja je bilo iz ekonomskih ili političkih razloga „privremeno“ otišla iz Hrvatske šezdesetih odnosno sedamdesetih godina prošloga stoljeća te nepostojanja prave i sustavne politike povratka Hrvata iz inozemstva u Republiku Hrvatsku.

Recimo da sam rođen i da živim u Austriji. Što sve moram pribaviti i napraviti da bih dobio hrvatsko državljanstvo? Je li ta procedura prekomplicirano našim ljudima?

Procedura za stjecanje državljanstva bilo koje zemlje ima svoje zakonitosti, pa tako i hrvatsko državljanstvo. No, postoje zapreke kod stjecanja hrvatskog državljanstva zbog određenih pogrešaka koje se mogu dogoditi na relacijama matični ured, župni ured, izdavanja domovnica, adrese prebivališta, kućnog broja i sl. koje ljudima zadaju glavobolje u dokazivanju da su Hrvati. Međutim na stranici MVPEI na svojoj web stranici nije čak unijelo izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su nastupile potkraj prošle godine prema kojim je izmjenom definiran način dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu čime su otklonjeni nedostaci i proturječna tumačenja ranijih odredbi te olakšano stjecanje državljanstva pripadnicima hrvatskom naroda koji žive u inozemstvu. Tek toliko da se vidi kolika je briga prema Hrvatima izvan domovine.

Treba li mijenjati zakonodavstvo koje se odnosi na iseljenike?

Na žalost, mi kao i u drugim sferama života patimo od tzv. normativnog formatizma misleći da ćemo donošenjem novih zakona riješiti sve probleme. Možda što se tiče hrvatskih iseljenika nije toliko problem u zakonodavnoj sferi koliko u nedostatku istinske volje u sustavnom provođenju postojećih zakonskih rješenja . Tako primjerice, koncem prošle godine donijet je Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske koji sam po sebi neće riješiti problem u odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH, ali ukoliko se samo dio tih zakonskih odredbi zaista provede već smo napravili bitan sustavni iskorak u pristupu rješavanju odnosa Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske. Tim Zakonom predviđena su i određena institucionalna rješenja kroz osnivanje Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i osnivanje Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Evo, pa i ja kao saborski zastupnik, a kamoli šira javnost nemam previše informacija o aktivnostima tog Ureda niti znam jesu li pokrenute ikakve aktivnosti u svezi s osnivanjem Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske. Jedino osnivanjem stabilnih i stručnih institucija može se provoditi sustavna i konzistentna politika da bi se nakon izvjesnog vremena pokazali i rezultati takvog sustavnog rada. Prema tome, HDZ-e će preko svog Odbora za iseljeništvo i hrvatske nacionalne manjine inzistirati i raditi pritisak prema Vladi RH da se ustroje ta tijela predviđena Zakonom i da se počne sustavno raditi na provođenju Zakona. Sva ova pitanja koja ste prije postavili i na koja nije bio moguć precizan odgovor u smislu egzaktnih pokazatelja o broju hrvatskih iseljenika o broju Hrvata povratnika iz inozemstva moglo bi se, nadam se, u budućnosti egzaktno odgovoriti ukoliko ova tijela predviđena postojećim Zakonom zaista budu u punoj mjeri ostvarivale svoje zadaće. Ako pogledamo trenutnu situaciju Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske još nema ni svoju web stranicu.

Rekli ste da je HDZ-e također kriv za loš odnos države prema našim ljudima koji žive vani. Na što ste mislili?

Izvorni program HDZ-a na čelu s njenim prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom bazirao se na načelu jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske. I upravo to jedinstvo, koje se oživotvorilo bila je bitna pretpostavka ostvarenja povijesnog cilja kako u Hrvata tako i Hrvata u inozemstvu o stvaranju Hrvatske države. Hrvati izvan Hrvatske dali su izuzetan kako politički, tako i ljudski i materijalni doprinos stvaranju Hrvatske države. Na žalost, taj zanos i jedinstvo koji je stvoreno prilikom stvaranja države i njenog oslobađanja nismo uspjeli u potpunosti sačuvati. Bilo je negativnih povratničkih iskustava koja su širila negativno ozračje u hrvatskom iseljeništvu. Na žalost, ta politika se i dalje nastavljala kroz proces detuđmanizacije kako HDZ-a tako i hrvatske države. Zbog toga se HDZ i u ovom segmentu svoje politike mora vratiti izvornim načelima Tuđmanove politike naravno u novim okolnostima. Ja se osobno nadam, da ćemo povratkom tim načelima i ustrajnošću u njihovom oživotvorenju, povratiti možda i izgubljeno povjerenje u Hrvatskih iseljenika i stvoriti takvo ozračje da će im Republika Hrvatska u punom smislu riječi biti istinska majka Domovina.

Treba li nam ministarstvo za iseljenike koje je do sada dvaput osnivano i ukidano. Ako da, zašto?

Iz odgovora na prethodno pitanje o statusu Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske i brzini njegovog konstituiranja odgovor se nameće sam po sebi. Da. Treba nam ministarstvo i s obzir om na značaj hrvatskih iseljenika i da su hrvatski iseljenici naše neiscrpno bogatstvo i neiscrpni potencijal u svekolikom smislu i da želimo da Hrvati izvan Domovine postanu integralni dio hrvatskog bića, sigurno da treba osnovati Ministarstvo za Hrvate izvan Hrvatske. Jer, koliko je meni poznato mnoge zemlje koje imaju i razmjerno manju dijasporu imaju ministarstva za dijasporu.

Da nije bilo nezgrapne izjave premijera kako „Hrvat koji nije rođen u Hrvatskoj ne može razumjeti Hrvatsku kao onaj koji je u njoj rođen“, ne bi se danas ni otvorila problematika iseljenih Hrvata. Volim li ja više Hrvatsku jer sam rođeni Našičanin od Vas koji ste rođeni u Njemačkoj?

Pa ne bih ja rekao da je izjava bila nezgrapna. Možda je Premijer u svom zanosu rekao ono zaista što i misli. To zapravo i jest u njegovoj izjavi sadržan nastavak detuđmanizacije pa tako i prema Hrvatskim iseljenicima. Izjava je zaista štetna i uvredljiva jer za ljubav općenito pa tako i ljubav prema domovini, rodoljublju i domoljublju ne postoji neki mjerni instrument. Ljubav prema Domovini izražava se spremnošću što ste za Domovinu spremni učiniti. Jeste li i u kojoj mjeri spremni se žrtvovati a Hrvati izvan Hrvatske pokazali su da su spremni i na žrtvu i na odricanje za Domovinu. U današnjim okolnostima, na sreću, takva žrtva više nije potrebna ali sam uvjeren da su spremni svoje znanje i iskustvo staviti u službu Domovine bez obzira hoće li se to ostvariti njihovim povratkom u Domovinu ili će u korist Domovine djelovati u zemljama u kojima žive. Ja se nadam, da Vi koji ste rođeni u Našicama i ja u Njemačkoj da je volimo isto. Svatko na svoj način.

Mogu li naši ljudi iz dijaspore pomoći zemlji u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji. Koliki je zapravo interes iseljenika da investiraju svoj novac u hrvatsko gospodarstvo?

Bezgraničnu ljubav i rodoljublje hrvatske dijaspore pametna vlada može itekako iskoristiti kako u promoviranju interesa Republike Hrvatske u zemljama gdje žive, tako isto i u pomoći hrvatske dijaspore i u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji kroz njihova ulaganja. Jer kako su kod stvaranja RH bili spremni odricati se, žrtvovati čak i svoje živote za Hrvatsku, uvjeren sam da bi i danas, ako bi se prema njima vodila adekvatna politika i sad bili spremni pomoći Hrvatskoj.

Hoće li se i kada dogoditi da se ljudi rođeni izvan Hrvatske počnu trajno vraćati u zemlju svojih predaka, ili su ti ljudi trajno asimilirani u zemljama u kojima su rođeni i u kojima žive?

Hrvatska je mlada država i toga moramo biti svjesni i moramo puno i ustrajno raditi u stvaranju kvalitetnih gospodarskih i životnih uvjeta kako bi Hrvatska zahvaljujući svom zemljopisnom položaju i svojim prirodnim resursima postala poželjno mjesto za život. Nadam se da će to i u doglednoj budućnosti i postati te da ćemo obrnuti negativni proces iseljavanja iz Hrvatske koji je bio karakterističan za gotovo cijelo dvadeseto stoljeće i da će naredna desetljeća ovog stoljeća biti godine povratka hrvatskih iseljenika u matičnu Domovinu.

Zašto ste se Vi vratili?

Ja sam dijete gastarbjatera i moji roditelji su iz političkih i gospodarskih razloga bili prisiljeni otići u inozemstvo. I tako sam se ja rodio u inozemstvu, konkretno u Njemačkoj. Roditelji su mi usadili ljubav prema Hrvatskoj i poticali želju za povratkom. Ne mogu reći da mi je u Njemačkoj i Švicarskoj bilo loše. Da sam ostao možda bih materijalno i bolje prošao, međutim uvijek je nešto nedostajalo, a to je dom u onom istinskom smislu riječi i zapravo nije slučajno da u hrvatskom jeziku dom i domovina imaju isti korijen.


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: