LAKO JE S KRITIČARIMA, JOŠ LAKŠE S ONIMA KOJI TE HVALE, ALI ŠTO S ONIMA KOJI TE KRITIZIRAJU I KAD TE ‘HVALE’

20 09 2012
  • SREĆA PRATI HRABRE

    Karamarko ne želi izgubiti one koji mu se javno suprotstavljaju

    Photo: pixsell

Karamarko ne želi izgubiti one koji mu se javno suprotstavljaju

Dopredsjednik pulskog HDZ-a Ninoslav Mogorović, koji je na unutarstranačkim izborima javno podržao Milana Kujundžića, svojim otvorenim pismom kritizirao je rad Tomislava Karamarka i vodstva stranke. Reakcija vrha HDZ-a bila je neočekivana. Umjesto smjene Karamarko je naglasio kako ne želi izgubiti Mogorovića u Istri te ‘kako nastoji u HDZ-u uspostaviti nove odnose, ali da to ne ide tako brzo kako bi on želio i kako bi bilo nužno’.

  • Autor: Marko Šuto
  • Photo: pixsell
  • Četvrtak, 20.09.2012 19:03

Prvi jesenski aktualni sat Vlada je na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem uspjela okrenuti u svoju korist. Milanović je hrvatskoj javnosti još jednom pokazao ne svoju snagu, već nemoć oporbe. Čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko je, u skladu sa svojom prirodom, šutio. Odkada se promijenio vrh najbrojnije oporbene stranke, ponavlja se uvijek ista shema djelovanja. Rad Vlade se kritizira iz prostorija središnjice, predsjednik stranke je uvijek okružen mnoštvom članova, a neposredan ‘dvoboj’ sa suparnicima se izbjegava. Kada ipak dođe do nekakvog sučeljavanja, Karamarko se povuče i pušta druge da odrade posao.

Njegove ograničene komunikacijske vještine ne dozvoljavaju mu neposredno sučeljavanje i zato HDZ na premijerove napade odgovara tek dva dana nakon, za njih tako ponižavajuće, sjednice Sabora. Kako u vrhu stranke očigledno nema nikoga tko je sposoban reagirati odmah, HDZ se nije uspio nametnuti kao ozbiljna oporba. Budući da stranka nije uspjela riješiti pitanje svjetonazorskih načela, saborski zastupnici vjerojatno ni ne mogu biti spremni primjereno reagirati na napade vladajućih. HDZ još uvijek ne zna hoće li se definirati kao demokršćanska, socijalna i narodnjačka stranka ili će pokušati pridobiti birače desničarskom populističkom demagogijom. To, naravno, zbunjuje ne samo obične članove, već i same saborske zastupnike jer ne znaju kojom vrstom argumentacije se koristiti.

U takvom okruženju Karamarko ima poteškoća konsolidirati stranku. Kako bi ipak nešto napravio krenuo je u svojevrsno čišćenje HDZ-a od onih koji tobože loše komuniciraju s bazom i središnjicom te koji zbog toga nisu imali dobre rezultate. Prve ‘žrtve’ su bili Mile Biondić iz Rijeke i Vladimir Kurečić iz Varaždina. Nakon njih ‘pali’ su i Ante Zvonimir Golem iz Zagreba te Tomislav Ivić u Slavoniji. Istina, u svim navedenim krajevima HDZ ne stoji baš sjajno, pa je čin njihove smjene na određen način i legitiman. No, osim toga ovi dužnosnici HDZ-a su imali još nešto zajedničko. Prije njihove smjene su se manje više svi ponašali izrazito preplašeno. Nisu htjeli proturiječiti novom vodstvu kako bi ili sačuvali svoje pozicije ili ne bi narušili ugled stranke ili su pak imali druge motive.

Za razliku od njih je dopredsjednik pulskog HDZ-a Ninoslav Mogorović, koji je na unutarstranačkim izborima javno podržao Milana Kujundžića, svojim otvorenim pismom, također javno, kritizirao rad Tomislava Karamarka i vodstva stranke. Reakcija vrha HDZ-a bila je neočekivana. Umjesto smjene Karamarko je naglasio kako ne želi izgubiti Mogorovića u Istri te ‘kako nastoji u HDZ-u uspostaviti nove odnose, ali da to ne ide tako brzo kako bi on želio i kako bi bilo nužno’.

Znakovito je kako su oni koji su se borili za svoj položaj u stranci umjerenim putem taj isti položaj izgubili, dok se jedinog koji je otvoreno progovorio o unutarstranačkim problemima pokušava zadržati pod svaku cijenu u stranci.

Od kada je Slavko Linić Karamarka prozvao ‘špijunčinom’, oko njega se stvorila atmosfera straha. ‘Svemoćni’ obavještajac je tu sliku o sebi još potaknuo svojom šutljivom prirodom, a tome je pogodovala i činjenica kako su mu najbliži suradnici, poput Milijana Brkića, također bili članovi represivnog aparata. Članovi HDZ-a koji ga nisu podržali na izborima odjednom su strahovali od mogućih negativnih posljedica i povukli se u svoje gradske i županijske organizacije kako slučajno ne bi postali žrtve mogućih smjena. Upravo je ta njihova pasivnost postala uzrok njihovim smjenama.

Ninoslav Mogorović se očito odlučio za drugi smjer kretanja. Nije pristao na povlačenje, već je svojim otvorenim pismom pokazao kako ne postoji razlog za strahovanje. Oštrina kojom se služio potaknula je čelnika HDZ-a da mu se osobno obrati. Iako HDZ u Istri nikad nije imao većinsku potporu glasača u ovom slučaju Karamarko nije kritizirao rad tog ogranka, pa se ne navodi ni argument loše komunikacije s bazom i središnjicom kao u drugim krajevima. Smjelost koju drugi nisu imali Mogoroviću je otvorila mogućnost za političku afirmaciju.

Stranački život u Hrvatskoj dosada nije dopuštao suprotstavljanje vrhu bez posljedica. Ovaj primjer istarskog HDZ-a ukazuje na promjenu razumijevanja uloge demokratske stranke i samog pojma demokracije. Strah od stranačkog vodstva, koji je još uvijek dio totalitarnog mentaliteta, smanjuje se i tako u konačnici dopušta daljnji demokratski razvoj hrvatskoga društva.


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: