SPLITSKI HDZ-ovci IMAJU KANDIDATA I ZA SLIJEDEĆE LOKALNE IZBORE, 2017. GODINE

30 09 2012

NATJEČAJ ZA BANOVINU

Tomislav Đonlić: Grubišićeva kandidatura jalov je pokušaj da se zaustavi HDZ

‘Ponosan sam na svoje sudioništvo u osnivanju Hrvatskog bloka, to je bio odgovor na Sanaderov način vođenja HDZ-a’, kaže Đonlić, koji većinu slobodnog vremena provodi u Sveučilišnoj knjižnici / Nikola Vilić / CROPIX I dok je, recimo, SDP već objavio ime svoga gradonačelničkoga kandidata Ive Baldasara, don Ivan Grubišić i aktualni gradonačelnik Željko Kerum još uvijek se nisu decidirano izjasnili o svojim ambicijama, a mediji spekuliraju o još nekoliko “nezavisnih” potencijalnih kandidata, među HDZ-ovim potencijalnim kandidatima pojavilo se i jedno novo, čak i u lokalnim razmjerima slabo poznato ime.

Tomislav Đonlić (31) mlada je snaga HDZ-a, u kojega puno nade, kako doznajemo, polaže i vrh stranke…

Profesor je u jednoj solinskoj školi, doktorand povijesti. Inače, rođen je u Splitu, a sa suprugom i dvoje djece živi u Žrnovnici. Studij za profesora povijesti završio je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje pohađa i poslijediplomski doktorski studij moderne i suvremene povijest. Znanstveno-istraživačko područje njegova rada je iz crkvene povijesti splitsko-makarske nadbiskupije u prvoj polovini 20. stoljeća. Nego, vratimo se mi u stvarnost možda i budućega gradonačelnika drugog hrvatskoga grada.

Je li činjenica da ste široj javnosti još uvijek nedovoljno poznati vaša prednost ili mana?

− O tome tko će biti HDZ-ov kandidat, a time i sigurno izabrani gradonačelnik Splita, odlučit će nadležna stranačka tijela. Velika je čast to što se moje ime uopće spominje u kontekstu potencijalnih kandidata za gradonačelnika. A je li prednost ili mana – time se ne opterećujem.

Dio medija kritizira HDZ upravo zato što još nije izašao s imenima gradonačelničkih kandidata!?

− Danas je HDZ suviše ozbiljna stranka da bi podlegla pritisku i reketarenju SDP-ovskih novinara da što prije imenujemo kandidate. Zašto im se žuri? Još je više od sedam mjeseci do izbora, a SDP-ovi kandidati već su posve potrošeni, poput Baldasara u Splitu, ili dobrano kompromitirani, poput Bernardića u Zagrebu, pa ih je valjda zahvatila panika. SDP je prerano “kukuriknuo“, računali su da ćemo i mi odmah imenovati kandidate kako bi ih naručenim anketama i prozirnim agitpropovskim spinovima rušili. Ne pada nam pamet nasjedati na taj njihov “sirenski zov” − HDZ će predstaviti kandidate kada procijeni da je za to najbolji trenutak.

Koga se najviše bojite, ili možda bolje: koga najviše respektirate kad je riječ o dosad poznatim i potencijalnim protukandidatima?

− Respektiram sve protivnike, ali ne bojim se nikog. Nakon unutarstranačkih izbora stranka je na svim razinama, a pogotovo u Splitu, konsolidirana i jedinstvena. Citirat ću predsjednika Karamarka: kandidat koji nakon zajedničkih dogovora i usuglašavanja dobije potporu gradskog HDZ-a i cijelog vrha stranke sigurno će biti izabran za splitskoga gradonačelnika.

Kako biste ukratko ocijenili dosadašnji mandat i stil vladavine Željka Keruma, koji se baš i ne pojavljuje na svome radnome mjestu?

− Stil vladanja njegov je izbor i njegovo pravo − ostao je dosljedan sebi. Pritom treba priznati i poštovati činjenicu da je njegov stil Splićanima bio poznat i prije nego što je izabran za gradonačelnika. Njegov je mandat obilježen velikim planovima s kojima je došao na vlast. Na žalost, došla je kriza, osim ostalih splitskih firmi, i njegov je biznis počeo štekati, a on je postajao sve nervozniji.

Očito je da se uglavnom bavio spašavanjem svojih firmi – s obzirom na broj zaposlenih, to i jest veliki problem − ali Split, pogotovo u ovoj situaciji, treba ne cijelog gradonačelnika, nego onoga koji će dati 150 posto od sebe. Trebamo gradonačelnika koji će znati upravljati svim procesima, od rješavanja problema škvera do komunalnih pitanja, koji zbog osobnih razmirica i tvrdoglavosti neće dopuštati da Hajduk tone. Nakon pobjede HDZ-a, Split će ga i dobiti.

Imate li viziju − kako pokrenuti Split? Ali ne mislim sad samo na lijepe želje, nego na neke konkretne poteze?

− Evo, jesu li samo lijepe želje ako kažem da je za početak potrebno promijeniti način ponašanja, a i razmišljanja? Split će morati postati “grad prijatelj poduzetnika“, jedino ćemo tako prevladati krizu. Nezamislivo je da u drugom gradu po veličini u Hrvatskoj nema ozbiljne inicijative poduzetnika − a nisu samo oni krivi za to. Je li se itko zapitao koliko bi Split trebao primati kruzera ako ih u Dubrovniku dnevno uplovi više od deset.. Puni zavisti gledamo na Zagreb, a ne želimo priznati da tamo mogu ploviti samo sandoline po Jarunu, dok se kod nas grade i mogu uplovljavati najveći brodovi na svijetu.

Ako se jadranska orijentacija ne može implementirati u Splitu – onda će Hrvatska prestati biti pomorska zemlja. Napominjem da je u razvoju svake uspješne pomorske luke na svijetu vodeću ulogu imao grad u kojem se luka nalazi, pa će i kod nas glavnu riječ u tom razvoju imati gradska uprava. Ne može nam za sve biti opravdanje globalna kriza. Kako kažu ekonomisti, kriza može biti i šansa.

Gradska uprava mora biti u službi građana i poduzetnika i njihov servis, a ne kočničar projekata. Smiješan je, recimo, Baldasarov program koji tvrdi kako je naša budućnost, osim u turizmu i nekretninama, u pokušaju pokretanja niza manjih pogona, proizvoditi ono što nam je potrebno za turizam!? To se zove nedostatak vizije… Naravno, treba odmah povesti računa i o tome da je istočni dio grada još uvijek urbanistički i u smislu komunalne infrastrukture odsječen od grada; treba urediti Žnjan, istočnu obalu, razriješiti pitanje Spaladium Arene…, ali pitanje svih pitanja jest oživljavanje ozbiljnog poduzetništva.

U Splitu se fenomen razočaranosti u neku vrstu partitokracije na državnoj razini snažno osjetio još 2005., kad je formirana poduzetnička Lista Velog mista, da bi na posljednjim izborima gradonačelnik postao tada nezavisni Kerum. Pribojavate li se da bi i ovaj put birači mogli potražiti rješenje u nekoj nezavisnoj listi?

− Treba biti vrlo jasan: gubitak povjerenja u Sanaderov HDZ i nestabilnost političkih opcija koje su dotad bile na vlasti u Splitu pogodovale su, među ostalim, Kerumovoj pobjedi. Svi se sjećamo − najprije bi se nekoliko mjeseci nakon izbora “natezali“ oko formiranja vlasti, a zatim bi do kraja mandata − dok je Split nazadovao i propadao − bili zauzeti održavanjem na vlasti, kao da su oni i njihove funkcije same sebi svrha. Više sreće nije bilo ni s Listom Velog mista.

Iz tog su iskustva Splićani izvukli dobru pouku, i siguran sam da ”eksperiment Grubišić“ neće proći ni približno onako kako mu navodne ankete predviđaju. Usuđujem se reći da je njegovo naglo i neprirodno uzdizanje jalov pokušaj da se zaustavi rast HDZ-a, kojemu se rejting znatno poboljšao nakon provedenih unutarstranačkih izbora. Splićani će ovaj put tražiti ozbiljnu i odgovornu opciju, a to će biti HDZ.

Bavljenje politikom općenito posljednjih godina nema najbolju percepciju u javnosti, no vaš se “zoon politikon” probudio u dosta ranoj dobi. Ako se ne varam, bili ste član Hrvatskog bloka koji je nastao odlaskom dr. Ivića Pašalića iz HDZ-a?

– Nije istina da su svi političari isti, da su svi korumpirani, kako to prezentiraju razni opsjenari… Inače, ponosan sam na svoje sudioništvo u osnivanju Hrvatskog bloka, to je bio odgovor na Sanaderov način vođenja HDZ-a, na detuđmanizaciju i ostale devijacije koje su kulminirale 2010. godine. Danas moram priznati kako Sanader, unatoč svim čistkama, nije uspio pretvoriti članstvo HDZ-a u amorfnu glasačku masu. Ljudi su se bili možda pasivizirali, ali nisu promijenili ideologiju, koju danas mogu slobodno izraziti.

Može li se govoriti o unutarstranačkim čistkama kadrova koji su do jučer bili privrženi Jadranki Kosor, ili pak Milanu Kujundžiću?

– Nikakvih čistki u stranci nema, nitko iz stranke nije isključen, za razliku od “brisanja“ koja su se ranije provodila. Gospođa Jadranka Kosor, sudeći po navijačkim člancima, sada je problem SDP-a, članovi HDZ-a nisu njom opterećeni.

Uostalom, naši županijski odbori u Šibeniku, Gospiću, Dubrovniku, Virovitici… nisu na unutarstranačkim izborima podržavali predsjednika Karamarka, a sada normalno, nesmetano, dobro rade. Raspušteni su samo oni ogranci koji nisu funkcionirali, koji su izgubili potporu članstva. Da nismo uveli reda pred lokalne izbore, vjerojatno bi nas ti isti medijski “dušebrižnici” napadali da smo nesposobni.

HRVOJE PRNJAK

 

Bio i član Praljkove obrane u Haagu

Bili ste, kao povjesničar, angažirani i kao član obrane generala Slobodana Praljka u Haagu?

– Kod nas je suradnja s Haaškim sudom uglavnom bila prebačena s pravnog kolosijeka u sferu politike… Pojam suradnje sa Sudom naše su vlasti shvaćale ultimativno kao suradnju s Tužiteljstvom, koje je samo jedna od strana u postupku… Hoće li Haaški sud ispuniti svoju misiju da donese mir – što je zapisano u Statutu suda – ovisi i o presudama.

Kako je i general Praljak istaknuo: mir je moguće postići samo ako se ostvari pravda, a pravdu je moguće postići samo na osnovu činjenica. Temeljem dosad izrečenih presuda, prevladava uvjerenje da su u toj medijsko-obavještajnoj, pravno-političkoj “zavrzlami“ činjenice ponajmanje bitne.

Oglasi




U TOMISLAVGRADU PROSLAVLJENA 22. OBLJETNICA UTEMELJENJA HDZ-a

30 09 2012

PROSLAVLJEN 22. ROĐENDAN DUVANJSKOGA HDZ-a

Svečanom akademijom, održanom u prepunoj kino-dvorani Kulturno-informativnog centra, u subotu, 29. rujna 2012. godine, obilježena je 22. obljetnica osnutka Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u Tomislavgradu.

Uz nazočnost brojnih članova i simpatizera HDZ-a BiH, predstavnika političkog i gospodarskoga života naše općine, gostiju pristiglih iz susjednih općina te Republike Hrvatske, nakon pjevanja Lijepe naše, u izvedbi članova Klape sv. Jeronima iz Šujice, kroz obraćanje Ivice Pašalić-Lhotak, zastupnice u Skupštini HBŽ, prisjetili smo se samih početaka i teških političkih okolnosti i nastanka stranke 1990. godine. Nazočnima su se obratili i Petar Škorić, predsjednik Gradske organizacije HDZ-a u Splitu, kao izaslanik predsjednika ove stranke te Borjana Krišto, izaslanica predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića.

U drugome dijelu programa predstavljeni su svi kandidati HDZ-a BiH za Općinsko vijeće Tomislavgrad, pojedinačno izlazivši na podij, praćeni burnim pljeskom okupljenih. Nositelj liste HDZ-a BiH za skore lokalne izbore Mijo Zrinušić govorio je  o potrebi izlaska na izbore.

-Važno je da 7. listopada iziđete na izbore i zaokružite HDZ BiH i Ivana Vukadina za načelnika, jer počeli smo s dobrim projektima – i nastavimo ih, istaknuo je Zrinušić.

O motivima uključenja mladih i školovanih osoba koje su završile fakultete u Zagrebu, Splitu ili Mostaru i koje su se nakon studija vratile u rodni kraj, kao i o razlozima odabira upravo HDZ-a BiH, iz svog osobnog iskustva, govorio je 27-godišnji Tomislav Krišto, diplomirani ekonomist, dijete poginulog hrvatskog branitelja i kandidat HDZ BiH za Općinsko vijeće Tomislavgrad.

Na samom kraju govorio je općinski načelnik Ivan Vukadin i kandidat ove stranke za još jedan načelnički mandat.

– Za razliku od drugih stranaka koje se u svojim nastupima uvijek spominju HDZ-a BiH i kritiziraju sve ono što smo činili u protekle četiri godine, a to čine jer nemaju svoga programa, mi nikoga i nigdje nismo spomenuli niti na jednom predizbornom skupu, niti ćemo to večeras učiniti, jer imamo jasan, konkretan i provediv program, istaknuo je Vukadin.

U nastavku je predstavio izborni program HDZ-a BiH, jasno definiran u tri stupa: gospodarstvo i radna mjesta; grad i infrastruktura i mladi i stari te na kraju pozvao sve nazočne da u nedjelju, 7. listopada iziđu na lokalne izbore i zaokruže HDZ BiH i Ivana Vukladina, za načelnika općine Tomislavgrad.

Nakon načelnikova obraćanja skup je završio pjesmom „Bože, čuvaj Hrvatsku“, u izvedbi članova Klape sv. Jeronim, s kojima su zapjevali svi okupljeni u dvorani.

Napomenimo i kako su prije svečane akademije izaslanstva OO HDZ-a BiH Tomislavgrad, Središnjice HDZ-a BiH iz Mostara, predvođeno glavnim tajnikom Vladom Džoićem i HDZ-a iz Republike Hrvatske, predvođeno Petrom Škorićem,  položila vijence i zapalila svijeće kod spomenika kralju Tomislavu, za sve poginule i nestale hrvatske branitelje. Proslavi ove vrijedne obljetnice nazočili su i predstavnici HDZ 1990.

Tekst: Ivica Šarac
Foto : Miro Šumanović
30.09.2012




SANADER NIJE SPOMENUO KARAMARKA JER GA STANKOVIĆ NIJE NI PITAO O NJEMU, ILI?

30 09 2012

ZAŠTO GA NIJE SPOMENUO Boji li se Sanader Karamarka?

PUHOVSKI: Implicira da je Karamarko njegov dečko. GJENERO: Ako se HDZ nagodi u slučaju Fimi media, Sanader ostaje sam.

Autor: Vanja Deželić

 

Tomislav Karamarko i svi u HDZ-u sigurno su bili najzadovoljniji nakon gostovanja bivšeg premijera Ive Sanadera u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ jer ih nije spominjao u negativnom kontekstu. Tek se osvrnuo na činjenicu da nije smio postaviti Jadranku Kosor kao nasljednicu, ali čak ni o njoj nije govorio ništa negativno. To nije bilo slučajno.

Ivo Sanader se ponašao očekivano, manipulirao je i napadao Mladena Bajića, ali ono što je zanimljivo, implicirao je da je Tomislav Karamarko njegov dečko. Nije ga spomenuo kad je govorio o sastanku s Jadrankom Kosor, na kojem je bio i Karamarko. Očito ga ne želi napadati jer je on u njegovim očima na njegovoj strani – rekao nam je profesor Žarko Puhovski.

Napomenuo je i da voditelj Aleksandar Stanković nije bio pripremljen za emisiju, te da nije uspio parirati Sanaderu, koji ga je vješto ‘dobivao’ gdje je god želio. Takvog je mišljenja i politički analitičar Davor Gjenero, kojem nije dobro ‘leglo’ ovo gostovanje bivšeg premijera.

– To je bio urednički promašaj, Sanader ga je vješto instrumentalizirao i dokazao svima nama da nije u emisiji bio po volji Stankovića već po svojoj osobnoj volji. Najavio se tamo kao svoj PR i na taj se način ponašao. Ništa novo nije ponudio, a iskoristio je još jednom javno dobro (televiziju, op.a.) i javnosti ponudio svoju percepciju stvarnosti – tvrdi Gjenero.

Ali i za njega je bilo simptomatično to što nije spomenuo HDZ u negativnom kontekstu, baš kao ni predsjednika te stranke.

 

– On je vjerojatno u paničnom strahu od političkih odluka Tomislava Karamarka. Svi znamo da je po dolasku na predsjednički poziciju na glas razmišljao o mogućnosti nagodbe u slučaju Fimi media, što bi značilo da će Sanader ostati sam, na vjetrometini – kaže Gjenero.

Zbog tog nedostatka manevarskog prostora, Sanader je vješto i pažljivo birao riječi, tražio svaku mogućnost izbjegavanja kritika. Ciljano…

– Nagodbom on ostaje sam, u nemogućoj poziciji. Zato ga se jako boji i nema prostora pokušati ga napasti ili kritizirati – mišljenja je Gjenero.

Upravo taj detalj narušava dojam o pokušaju dokazivanja nevinosti jer ako je uistinu nevin kako tvrdi, Ivo Sanader se ne bi bojao nagodbi koje HDZ postiže. No to je dalje na sudu da donese odluku na temelju svih prikupljenih dokaza i iskaza.

 

>> Krešimir Macan: Sanader je nastupom pridobio simpatije i suosjećanje gledatelja





KOLINDA RAZMIŠLJA O POVRATKU U HRVATSKU I POVRATKU U POLITIKU

30 09 2012

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ

‘Vratit ću se kući, ne isključujem povratak u politiku’

Pomoćnica glavnog tajnika NATO-a o tome što radi u NATO-u, o Hrvatskoj, o Sanaderu i Milanoviću, HDZ-u…

Povećaj 'Vratit ću se kući, ne isključujem povratak u politiku'

Kolinda Grabar Kitarović
Foto: ‘Goran Kovacic/PIXSELL’
Piše: Iz Bruxellesa Tomislav Krasnec/VLM
povećaj slova povećaj slova normalna slova manja slova manja slova

Prije no što smo sjeli i započeli razgovor, Kolinda Grabar-Kitarović razgovarala je sa 106 različitih ljudi, tako da je mene dopalo neslavno 107. mjesto. Prije mene, tijekom čitavog tjedna, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a prvo je saslušala svih 106 posebno, a zatim ih je u petak poslijepodne sve zajedno okupila i još jednom saslušala kao zajednicu. To je njezin tim, zaposlenici NATO-ove uprave za javnu diplomaciju, a ovotjedni razgovori označavaju završetak restrukturiranja na kojem je Kolinda Grabar-Kitarović radila otkako je prije nešto više od godinu dana preuzela visoku dužnost u NATO-u. Na kraju takvog radnog tjedna, nakon tolikih razgovora, čovjek bi očekivao da će joj još jedan razgovor, ovaj put za novine, biti nepotreban napor, zadnja stvar na pameti.

Ali u petak u 17.58 ona izlazi iz svoga ureda u NATO-u, probija se kroz prometne čepove do centra Bruxellesa i ulazi u predvorje hotela Marriott puna energije, spremna za još jedan – razgovor. Čitav dan nije jela pa sjedamo u restoran Midtown Grill, a gospođa Grabar-Kitarović u razgovoru je usredotočena, pričljiva i otvorena. Nakon ovoga, do kraja dana ima još jedan zadatak (“Moram još spremiti djecu u krevet”) ali lakoća kojom obavlja sve svoje obaveze ostavlja dojam da uživa u svome poslu i da se, općenito, preporodila u odnosu na razdoblje kad je bila hrvatska ministrica i veleposlanica. U ovom intervjuu govori o onome što radi u NATO-u, ali spremno odgovara i na pitanja o Hrvatskoj, o Sanaderu, Milanoviću, HDZ-u i glasinama koje je smještaju na Pantovčak 2015. godine. Ovo je zapravo razgovor s dvije Kolinde Grabar-Kitarović: kad govori o NATO-u, govori u svojstvu pomoćnice glavnog tajnika, ali kad govori o drugim temama govori kao hrvatska državljanka i najobičnija članica HDZ-a.

Google Oglasi

Erekcija tvrda kao kamen.
Prirodno i učinkovito rješenje. Almea – plava tabletica. www.potencija.net

Prva ste žena u vodstvu NATO-a. Kako je biti žena u tom muškom svijetu?

– Uživam u svom poslu. Volim raditi s vojnim strukturama, osjećam ogromno poštovanje s njihove strane. Jedan od razloga što zaista vjerujem u NATO je taj što sam još kao djevojčica u komunističkoj Jugoslaviji sanjala neku drukčiju, bolju budućnost. I Hrvatska i svi mi koji smo doživjeli rat, i koji smo na neki način dobili međunarodnu pomoć, imamo moralnu obvezu pomoći državama kao što je Afganistan.

Ne mijenjam strane

Neki u Hrvatskoj vas vide kao moguću prvu ženu na još jednoj funkciji: predsjednice Republike. U slučaju da vas HDZ poželi istaknuti kao kandidatkinju, biste li to prihvatili?

– Moram reći da sam jako iznenađena time što sam o toj temi čitala u medijima. U ovom trenutku sam usredotočena na posao koji radim. Bilo kakav politički angažman ne bi bio kompatibilan i jednostavno nije moguć čak kad bih to i željela. A o tome što će biti za dvije godine ne razmišljam. Međutim, moram reći da se moja djeca silno žele vratiti u Hrvatsku i ja ne mogu isključiti mogućnost da ću se jednog dana možda opet aktivirati u političkom životu Hrvatske. Sada mi je jedini plan da odradim ovaj posao u NATO-u na najbolji mogući način. A što će budućnost donijeti, to ne znam. Prošlost me naučila da se stvari mijenjaju u životu, toliko vode proteče ispod mosta, ali treba se koncentrirati na sadašnji trenutak.

Kad kažete da nitko ne zna što će biti za nekoliko godina, s time bih se mogao složiti. Evo zašto: praktički ste i vi, i Sanader, i Milanović ukrstili svoje puteve na Zrinjevcu, bili ste diplomati, i da vam je netko tada rekao da ćete jednog dana vi biti pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Milanović premijer, a Ivo Sanader bivši premijer na sudu… Što biste na to rekli?

– Ne bih vjerovala. Zapravo Milanović, Sanader i ja sreli smo se još u Visokoj ulici, ne na Zrinjevcu. Sjećam se toga dana kad je Sanader intervjuirao desetak kandidata za posao u međunarodnom pravnom odjelu MVP-a i između ostalih došao je i Zoran Milanović. Ja sam bila Sanaderova savjetnica, on je sjedio u svome uredu, a nas dvoje savjetnika i tajnica dijelili smo jedan vrlo mali ured u predsoblju. Nas troje sjedilo je u tom malom prostoru za dva stola i tko je ujutro došao zadnji taj nije imao stolac za stolom… Ti naši bivši uredi u Visokoj sada su dio državne rezidencije i nedavno sam bila tamo s glavnim tajnikom NATO-a. Nisam imala pojma da ćemo tamo prespavati, ali kad smo ušli i kad sam shvatila da ćemo spavati u kući u kojoj sam počela svoju karijeru u vanjskim poslovima, to mi je bilo tako nevjerojatno!

Od te tri stvari, koja vam je najnevjerojatnija: vi na ovoj poziciji, Milanović na mjestu premijera ili Sanader na optuženičkoj klupi?

– Sanader na optuženičkoj klupi.

Baš nikako niste mislili da bi se to moglo dogoditi?

– Nikako. Apsolutno nikako. Život nosi svakakva iznenađenja, ali da će Ivo Sanader zavšiti na optuženičkoj klupi, to nikada ne bih pomislila. Stavila bih ruku u vatru da se takvo što ne može dogoditi.

Ali sad se tijekom suđenja pokazuje da su neki dijelovi te korupcije bili zapravo vidljivi. Ljudi svjedoče da su nosili torbe… Kako to da nitko nije ništa vidio i spriječio?

– Ne bih htjela komentirati sudske procese, to je stvar pravosuđa. Ali, najiskrenije, nikad nisam primijetila nešto što bi me navelo da posumnjam. Doduše, bila sam zaokupljena svojim poslom, svojim ministarstvom. Ništa mi nije dalo povoda za neku sumnju.

Možda će ovo ostati nikad odgovoreno pitanje, ali vrijedi ga postaviti u svakoj prilici: zašto je Sanader dao ostavku?

– Često si i sama postavljam to pitanje. Bila sam u Hondurasu, na skupu organizacije američkih država, kad me nazvao suprug i rekao da, ako mogu, pogledam HTV jer će prenositi presicu na kojoj će Ivo Sanader dati ostavku. Odgovorila sam mu: ti si lud, kakva ostavka, o čemu pričaš?! Znam da je Sanader bio iznimno ambiciozan. Doduše, već dulje vrijeme prije mog odlaska gotovo i nismo razgovarali, a nakon ljeta 2008. nismo nikako razgovarali. Dakle, nisam imala uvid u njegov osobni i politički život, bila sam u Americi i radila svoj posao. Ali poznavajući ga kao ambicioznu osobu, nisam nikad pomišljala da bi mogao dati ostavku. I tada u Hondurasu zapravo mi je jedna moja kolegica SMS-om javljala što se događa jer u Hondurasu baš nije lako gledati nijedan od hrvatskih kanala. Bila sam uvjerena da je riječ o odlasku radi pripreme za predsjedničke izbore. Da se jednostavno želi maknuti od problema stranke, od problema vlade, odmoriti se, pripremiti za kampanju za predsjednika. Svi događaji koji su se kasnije događali jako su me iznenadili. Ne znam što bih mislila.

Kako to da ste još u HDZ-u?

– Nisam osoba koja bi mijenjala strane. Ponekad mi ljudi govore da sam samodestruktivna, pitaju me zašto inzistiram na članstvu u HDZ-u. Nije uvijek lako, ali u HDZ-u sam zbog uvjerenja i ideala. To je, kad sam prvi put stala uz HDZ, za mene bio način i put za ostvarenje samostalnosti hrvatske države. HDZ vidim kao modernu demokršćansku opciju, a za mene kažu da sam moderna konzervativka.

Pogađa me imidž stranke

Može li HDZ dobiti izbore nakon svega, nakon Sanadera, nakon suđenja u kojemu je i stranka optužena kao pravna osoba?

– Kao prvo, ti postupci nisu gotovi i to ne želim komentirati. Ali HDZ su stotine tisuća ljudi, HDZ su oni članovi koji rade na terenu. Bila sam predsjednica gradskog odbora u Rijeci i susrela sam ljude koji rade dušom i srcem za stranku. To je ono najvrednije. HDZ nisu pojedine ličnosti ili kultovi ličnosti, to je ta masa ljudi koja je svim srcem radila za domovinu. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da je netko veći domoljub ako je u HDZ nego u SDP-u. Ali nemojmo stavljati znak jednakosti između poštenih ljudi koji vole svoju stranku i državu i onih nekoliko pojedinaca koji su se možda okoristili.

Ali imidž HDZ-a je takav da je to stranka pod kojom se dogodio lopovluk enormnih razmjera.

– Naglašavam opet da sada ne komentiram u funkciji koju obnašam, nego kao najobičnija članica HDZ-a. Imidž je takav, znam, pogađa me to. Želim da se taj postupak završi što je moguće prije i da nastavimo raditi dalje na imidžu stranke kao nečem sasvim drugom. Zloporaba pojedinaca – bude li sud tako presudio – ne definira jednu cijelu organizaciju i pokret kakav je bio HDZ.

>>Josipović: Sve najbolje o Kolindi Grabar-Kitarović

U nedjelju brifinzi i sastanci, u ponedjeljak obilazak bojišta…

Kako izgleda vaš radni tjedan kad ste na terenu?

– Ovako je izgledao moj posljednji posjet Afganistanu. Putovala sam u petak večernjim letom do Istanbula, ondje čekala do 4 ujutro let u Kabul, gdje sam odmah otišla na sastanak sa šefom misije UNAMA. Potom ručak s visokim predstavnikom EU, zatim serija brifinga u ISAF-u. Navečer primanje u američkom veleposlanstvu, nakon čega sam, oko 22 sata, izvela svoj tim iz ISAF-a na pizzu. Nedjelja je bila radna, sastanci i brifinzi, večera s hrabrom Afganistankom koja vodi komisiju za ljudska prava, a u ponedjeljak obilazak bojišta: sa zapovjednikom ISAF-a otišla sam u Mazar-i-Sharif, kratko obišla i hrvatske vojnike, imala sastanak s guvernerom Attom, nakon toga u Kunduz, pa natrag u Kabul, gdje sam navečer otišla u kamp naših vojnika na proslavu Dana državnosti, jer to je bio baš 25. lipnja. U utorak ujutro opet ratni brifinzi, pa na zrakoplov. Povratak u Bruxelles nešto prije ponoći i u srijedu ujutro opet sam bila na poslu.

Nema odmora?

– Nema, ali zapravo mi to i paše. Nekoliko dana na terenu za mene je ponekad jednako mjesecima rada u Bruxellesu.





KARAMARKO PRETEKAO MILANOVIĆA KOD PAPE

30 09 2012

Kolumna Ivana Ugrina: Karamarko pretekao Milanovića kod Pape

Nedjelja, 30 Rujan 2012 10:47
E-mail Ispis PDF

Papa Benedikt XVI. primio je ovih dana u svojoj ljetnoj rezidenciji sudionike međunarodnog susreta demokršćana, poručivši političarima da se moraju, poglavito ako se nadahnjuju na vjeri, zauzimati u obrani života i obitelji. Među izaslanicima na skupu lidera Europske pučke stranke (EPP) u Rimu našli su se i tri Hrvata iz HDZ-a: Tomislav Karamarko, predsjednik, Milijan Brkić, glavni tajnik i Davor Stier, međunarodni tajnik stranke.

Tako su na audijenciji u Castel Gandolfu, Karamarko i njegovi najbliži suradnici na svoj način pretekli premijera Zorana Milanovića, koji se u službeni, državni posjet Vatikanu sprema sljedeći mjesec, listopad. Tako će naš Zoki imate sreće prvi put vidjeti izbliza poglavara Katoličke crkve, iz koje je, svojom voljom odavno otišao, nakon što je valjda po babi i stričevima primio sve sakramente do krizme, a lani se kao pravi ateist nije htio pojaviti na susretu s Papom u zagrebačkom HNK.

Slušao je na kraju predsjednik SDP-a iz neke zabite lože što to Benedikt XVI. želi poručiti političkoj, društvenoj i kulturnoj eliti u Hrvatskoj. Da se ne zaboravi, u središtu Papina govora u HNK bilo je pitanje savjesti.

I ovoga je puta Sveti Otac na sličan način progovorio europskim pučanima. Papa je istaknuo potrebu da se političko i civilno zauzimanje zasniva na čvrstom etičkom temelju. Govoreći o odgovornosti političara, spomenuo je opomenu iz knjige Mudrosti, koja strogo sudi one koji vladaju, istaknuvši da to nije prijetnja nego poticaj i ohrabrenje upraviteljima, na svim razinama, da prema svojim mogućnostima čine dobro, prema mjeri i poslanju koje Gospodin povjerava svakome. Papa Ratzinger je istaknuo da je upravo odsutnost etike, osobito u gospodarstvu, pridonijela sadašnjoj globalnoj financijskoj krizi. Stoga je žurna politika pozorna na najosnovnije i najdublje potrebe osobe koja ne nudi nepromišljene, površne i kratkoročne odgovore, zaključio je Kristov namjesnik na zemlji.

Posebni naglasak, kako javlja Radio Vatikan, Benedikt XVI.je stavio na vrijednosti koje ima braniti kršćanski političar, a to su u prvom redu poštovanje života od začeća do naravne smrti, a slijedom toga i odbacivanje namjernog pobačaja, eutanazije i svake eugeničke prakse, kao i poštovanje braka, nerazrješive unije između muškarca i žene i temelja zajednice obiteljskog života. Obitelji je korijen koji hrani ne samo pojedinačnu osobu, nego i temelje društvenoga suživota te je glavno i najučinkovitije odgojno mjesto za čovjeka. Istinski napredak ljudskog društva ne može zanemariti politike zaštite i promicanja braka i zajednice koja se iz njega rađa; te politike ima usvojiti ne samo država nego i međunarodna zajednica u svrhu izokretanja tendencije rastućeg izoliranja pojedinca, što je izvor trpljenja i pojedinca i zajednice, poručio je Papa u Castel Gandolfu.

Petar naših dana od početka svoga pontifikata precizno je dijagnosticirao vrijeme u kojem živimo, izrazivši se terminom: Diktatura relativizma.

Na tu je temu u istoimenoj knjizi prije dvije godine pisao rimski profesor povijesti Roberto di Mattei. Njegovo djelo na hrvatskom je objavio splitski Verbum. Knjiga nosi podnaslov: Mali vodič kroz novi totalitarizam.

Ključna rasprava naše vremena, navodi de Mattei, nije političke ili ekonomske naravi, nego kulturna, moralna te, u konačnici, religiozna. Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenljivih vrjednota, koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego da je sve relativno s obzirom na vrijeme, mjesta i okolnosti.

“Ako ne postoje apsolutne vrjednote i objektivna prava, ljudski se život svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljavanje instinkata i subjektivnih ‘potreba’, prozvanih nova ‘prava’. Volja za moći pojedinca i skupina postaje jedini zakon društva te se uspostavlja, kako tvrdi Benedikt XVI., ‘diktatura relativizma koji ništa ne priznaje kao konačno i koji kao posljednje mjerilo ostavlja samo vlastiti ja i svoje želje’”, zaključuje Roberto de Mattei.

Zanimljivo je da se demokršćani redovito sastaju kako s ovim, tako i s bivšim papom, Ivanom Pavlom II. Nije mi poznato da su ikada oni s lijevog spektra, europski socijalisti, pohodili rimskog biskupa, koji je zacijelo u svijetu jedini moralni autoritet. No, s druge strane, ostaje pitanje, koliko na kraju i pučani slušaju Papu i njegove poticaje.

 

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija





I ZAMJENIK PREDSJEDNIKA BI ŽURNE IZBORE – I TO PREKO JELENE LOVRIĆ I GLOBUSA?!

30 09 2012

Drago Prgomet

Inzistiram da se u HDZ-u provedu novi izbori odmah nakon lokalnih izbora

Razgovarala: Jelena Lovrić  Snimio: Darko Tomaš/Cropix

Načelo jedan čovjek – jedan glas ne može vrijediti samo za izbor predsjednika HDZ-a. Na isti način moraju se provesti izbori po cijeloj vertikali, od svake lokalne organizacije

Nadam se da vam je bilo ugodno, kaže mi na kraju razgovora Drago Prgomet, zamjenik predsjednika HDZ-a, zakopčanog i mrkog Tomislava Karamarka. Za političara neobična ljubaznost i ljudska toplina. O da, razgovor je bio vrlo ugodan. Šef Klinike za uho, grlo i nos na Rebru, gdje me primio, vrlo je zanimljiv i otvoren sugovornik. Od onih doktora koji već svojim nastupom djeluju ljekovito. Kad je ljetos na HDZ-ovu saboru s visokim rezultatom izabran za drugog čovjeka HDZ-a, široj je javnosti bio uglavnom nepoznanica. Ali odmah se pokazao kao fin i razuman, pitom čovjek. Nije bilo iznenađenje da ga HDZ-ove barakude pokušavaju pojesti. Ali ne treba ga podcijeniti. Zato što je uspio dobiti i neke bitke za koje mu nitko nije davao šanse. Čovjek je dva puta gazio minskim poljem. U ratu. Kad je spašavao ljude. Od kojih su neki bili i neprijateljski vojnici. Jedna ga je eksplozija bacila u zrak i ranila, pa je postao “leteći doktor”. Voli reći da je i politika svojevrsna minama posijana ledina. Ali nije impresioniran. Niječe da je strano tijelo u vrhu HDZ-a. Premda ga sve demantira. Neće mi reći ili se zaista ne osjeća tako? Na moje inzistiranje jednostavno kaže: “Znam da mnoge stvari ne ovise o meni, ali tko ne pokuša, neće ni uspjeti.”

Kad ste ljetos izabrani za zamjenika predsjednika HDZ-a svi su govorili da je zvijezda rođena. Jeste li u međuvremenu postali zvijezda padalica? Jer, nakon izbora gotovo da ste nestali. Nigdje vas nema.

– Ne, ne mogu se složiti s vama. Prvo zato što se zaista osjećam kao pobjednik…

S razlogom.

– Da, izabran sam u vrlo jakoj konkurenciji. Dobio sam visoku potporu članstva i mislim da se u tom pogledu ništa do danas nije promijenilo. Možda se čini da me nema zato što sam u predizborno vrijeme bio češće u medijima. Ali izbori su okončani i novi ljudi koji su dobili povjerenje HDZ-a moraju imati priliku da se pokažu.

Vi ste također jedan od tih novih ljudi koji su dobili povjerenje, a vidim da u ime HDZ-a više istupaju osobe koje nemaju tako visok izborni legitimitet.

– Odluka je predsjednika stranke tko će, kad i o kojoj temi govoriti. Ali ja se ne osjećam zapostavljenim. Sigurno ću ubuduće biti prisutniji u javnosti.

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u HDZ-u?

– Situacija sigurno nije blistava, što je logično s obzirom na to kroz što smo sve prošli. Izgubili smo troje izbore – predsjedničke, lokalne i parlamentarne, predugo se bavili svojim unutarstranačkim izborima… Ali proces obnove je otvoren. Naravno da ima i nekih početničkih nesnalaženja i nerazumijevanja, ali s obzirom na ono što smo zatekli, pomaci su vidljivi.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA





STOJI LI IZA JADRANKINIH JAVNIH OBRAČUNA S VRHOM HDZ-a LUKAVI ŠEKS?

29 09 2012

Stoji li lukavi 
Šeks iza napada frustrirane J. Kosor na Karamarka?

J. Kosor i V. Šeksa šef HDZ-a nije ostavio bez povlastica
Foto: ‘Robert Anic/PIXSELL’

Kad je odrađivala povijesni posao za Hrvatsku, kad joj je bilo najteže, kad joj je zapravo vlast visjela na koncu, isti mediji koji joj sada daju prostora koliko želi, sotonizirali su je preko svake mjere! Vrijeđali su je, ponižavali, rušili politički, davali logističku podršku Facebook revoluciji koja je pomno birala prozore pod kojima će urlati. Rušili su je jer je to bila zadnja šansa da Hrvatska ne ode u Uniju, da se zaustave pregovori, da se kupi vrijeme za stvaranje novog regionalnog plana s parom stoljeća: Josipović i Tadić! Da Kosorica nije tada uspjela, Hrvatska nikad ne bi ušla u Uniju, jer bi, obzirom na gospodarsku krizu u Uniji, pregovori do daljnjega vrlo vjerojatno bili zamrznuti!

Osobno sam je branio jer je u tom kontekstu radila povijesni posao za zemlju, borila se kao lav i uspjela je premda uspjeh nije bio zajamčen. No, Jadranka Kosor bi morala znati da ciljevi medija koji su je rušili kad je radila nacionalno odgovoran posao, nisu danas drugačiji, da oni ništa manje danas ne preziru HDZ te da joj se ukazuje neizmjerna medijska pažnja samo zato što igraju na njenu frustraciju koja se golim rukama može opipati. Pa ipak, ona je baš u tim medijima puna komplimenata za Josipovića, ona biranim riječima govori o Milanoviću, a sve otvorenije napada Karamarka. To je tema za razgovor s njom, a ne sapunica o broševima!

U potrazi za unutarnjim motivom tog političkog samoubojstva upućeni podsjećaju da je Karamarko pogriješio kad je krajnje džentlmenski, u najboljoj namjeri i na crti općeg pomirenja ne samo dao Kosorici saborski odbor za obitelj čime je došla do tako željenog ureda, nego još više time što joj je dao stranačkog vozača i auto. I Šeks se isto tako samo Karamarkovom dobrom voljom mogao dočepati auta i vozača. Karamarkov čin dobre volje, oni su zacijelo iščitali kao Karamarkov strah od njihove političke snage, jer zastupničke liste su primarno slagali Šeks i Kosor. Uostalom, Hebrang je sam rekao da je kao potpredsjednik stranke izborne liste dobio na uvid samo koji sat prije njihove predaje u Sabor!

Po kuloarima se tvrdi da je mozak akcije po običaju lukavi Šeks koji je, potaknut njenom frustracijom, od Kosorice napravio bombaša samoubojicu dok on dakako mudro šuti, drži se sa strane i – čeka!

Glede prigovora koji se iznose protiv Karamarka valja reći da smjena demokratski izabranih kadrova nije cvijet demokracije, ali od njega se traži da na proljeće polaže račune, a da na izbore ide sa kadrovima koji po svim procjenama ne mogu uspjeti!?

Ivan Jakovčić je iz IDS-a izbacio svakog oponenta koji se drznuo dati jedan jedini intervju protiv njega, pa ipak nitko ga ne tretira kao diktatora! Da ne bi bilo zabune, Kajina je tolerirao kao frontmena, a ne kao konkurenciju! Zlatko Tomčić je tako vodio HSS da je frakciji koja je bila protiv njega praktički bio zabranjen nastup, no nitko ga nije prozivao za nasilje nad demokracijom! Đapić je pobacao iz stranke sve koji su slovo protiv njega rekli! Čačić svoje oponente u HNS-u samo što nije bacao lavovima u usta! Nitko od njih nije proglašen tiraninom! U SDP-u nigdje više ni glasa od Željke Antunović i Vujića, Milanović ih je pomeo u tišini medija koji su mu držali ljestve. Kad ste čitali intervju s Antunovićevom ili sa Vujićem na temu Milanovićeva vođenja SDP-a? Osim HSLS-a u Budišino vrijeme, sve su stranke svoje stranačke kritičare koji su pretendirali na puč bacali van iz stranke! Budiša to nije napravio i stranka se raspala!

Nema dvojbe da Karamarko u ovih nekoliko mjeseci nije dospio napraviti sve što je stranci nužno. Kao i to da je odgovor Kosorici kroz priču o broševima ispod svake razine! On pokušava pohvatati konce po terenu jer teren je sve na lokalnim izborima, ali u Saboru stranka ne funkcionira na nivou, pa na čitav niz prevažnih pitanja uopće ne reagira! Umjesto da na svaku glupost vlasti HDZ poentira jasnom kritikom i objašnjavanjem naciji što zapravo Vlada radi, oni preskaču poklonjene lopte! Ta anemičnost najvećeg broja zastupnika HDZ-a prokazuje ih kao društvo karijerista, bez strasti, emocija i oporbenog žara! Od čega su ti ljudi da su mogli odšutjeti onaj Milanovićev sadizam?

Kako je moguće da je stranka prešutjela de facto ukidanje komisije za utvrđivanje poratnih zločina, da u Vukovaru nije reagirala na bijeg silovatelja uoči izricanja kazne, da istarski HDZ nema što reći o Plominu, napokon da o nizu gospodarskih pitanja u doba jezive krize jednom tjedno ne održavaju press konferencije na kojima objašnjavaju narodu što Vlada radi, a što bi oni napravili?