SKROMNOG I VRIJEDNOG KARLOVAČKOG PREDSJEDNIKA HDZ-a MEDIJI POKUŠAVAJU PRIKAZATI KAO NOVOG HDZ-ova ROJSA

30 07 2012

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

'Da je netko u obitelji gay, pitao bih se gdje sam pogriješio u odgoju'

damir jelić, potpredsjednik hdz-a i karlovački gradonačelnik:

‘Da je netko u obitelji gay, pitao bih se gdje sam pogriješio u odgoju’

Karlovčani tvrde da je gradonačlnik Jelić otvoren i tolerantan. On je, pak je ponosan na činjenicu da je Karlovac jedini grad u RH u kojemu je broj zaposlenih veći no 2008.

Piše: Davor Ivanković
povećaj slova normalna slova manja slova Ispravi greške

Četrdesetogodišnji Damir Jelić, karlovački gradonačelnik, nakon što je postao i potpredsjednik novog Karamarkova HDZ-a, istupa protiv novog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, optužen je za nazadnjaštvo, a prozvali su ga i neandertalcem i kromanjoncem. No, Karlovčani tvrde da je otvoren i tolerantan. On je, pak je ponosan na činjenicu da je Karlovac jedini grad u RH u kojemu je broj zaposlenih veći no 2008., što je rezultat proboja karlovačke metalske industrije.

Zovu vas “nova zvijezda HDZ-a”?

Ma ne bih o zvijezdama. Što taj izraz uopće znači? Nisi zvijezda samim time što si se pojavio na nacionalnoj razini. Mnogi samozatajni ljudi rade kvalitetnije od tzv. zvijezda.

Karlovčani su za vas glasali, kažu, jer ste gradski dečko. No nakon vaših posljednjih istupa, u lokalnom SDP-u tvrde da vas se srame. Sada ste nazadnjak?

– Karlovački SDP-ovci moji su prijatelji i pretpostavljam da su iz njihove centrale, zastrašene dobrim odjekom naših stajališta u javnosti, zahtijevali da me na taj način napadnu. A ja se nisam ništa promijenio u odnosu na protekle godine, moj je svjetonazor posve isti.

Šira vas je javnost prvo upoznala na presici na kojoj ste optužili ministra Jovanovića da na mala vrata vraća novosadski pravopis. No još veću buru izazvao je istup u kojem ste posljedice Zakona o umjetnoj oplodnji usporedili s Jasenovcem i Bleiburgom?

– Obično se kod nas razgovara o tome zašto živimo gore, koliko su poskupjeli plin, benzin, kruh, voda… Ali u slučaju ovog zakona nije pitanje kako bolje živjeti, nego živjeti ili ne živjeti. Želeći naglasiti da zakon može imati dalekosežne posljedice u dimenziji života i smrti, spomenuo sam dvije tragedije hrvatskog naroda ne dijeleći ih ideološki. Ako se prema Ostojićevu zakonu postupak umjetne oplodnje primijeni nad samo pet tisuća žena, tada moramo biti svjesni da je u pitanju 60.000 zametaka – dakle, začetih ljudskih života – od kojih samo dvanaestina ima šansu preživjeti. Od 12 zametaka, naime, koji se zamrzavaju, u prosjeku odmah na početku četiri umru. Nakon toga, bira se “najbolji” zametak i samo njemu, jedinom od njih 12, daje se prilika za nastavak života. To su smrti nad kojima se zgražam. Tko se to igra Boga!? Nedopustivo je s kojom se lakoćom SDP poigrava ljudskim životima. Život počinje od začeća i savjest mi nalaže reagirati.

I tako su vas nazvali neandertalcem, kromanjoncem?

– To samo govori o kulturi komuniciranja pojedinaca u Hrvatskoj. A zašto? Samo zato što sam se drznuo ustvrditi da se saborska većina nema pravo igrati se Boga i nametati nam odluke o životu i smrti. Da kao katolik ne reagiram, činio bih grijeh propusta.

No tako gledano, i HDZ-ove su vlade počinile grijeh propusta jer su tolerirale zakonska rješenja o legalnom pobačaju?

– Istina, ali ja sebi taj grijeh neću dopustiti. Osobno ću se zalagati da se to promijeni.

Roditelji djece koja su došla umjetnom oplodnjom shvatili su vaš istup kao uvredu – da su njihova djeca manje vrijedna?

– Apsolutno suprotno. Tko meni daje pravo da dijelim djecu?! Samo argumentirano upozoravam da zbog jednog života – koji treba slaviti i hvaliti – ne smijemo žrtvovati 11 drugih.

Nakon toga slijedila je još jedna vaša izjava, da je najteže kada muškarac abortira. Što ste pod tim mislili?

– I ova je izjava izvučena iz konteksta. Objašnjavao je da je najgore kad muškarac svjesno, iz straha ili komoditeta, nagovara majku koja želi dijete da počini pobačaj.

U prošlom Obzoru ministar Vrdoljak najavio je da je Vladi cilj do kraja mandata homoseksualnim parovima omogućiti posvajanje djece. Kako gledate na taj Vladin cilj?

– U nedostatku rezultata, ministar graditeljstva skreće pažnju s vlastitih neuspjeha i hvata se teme koja svakako nije u njegovu resoru. Inače, ne dijelim ljude prema njihovim seksualnim sklonostima, već prema sposobnostima i dobroti. Nisam za uskraćivanje bilo kojeg prava pojedinaca, ali za mene je kao vjernika brak zajednica muškarca i žene.

Za vas su homoseksualci nenormalni, poremećeni, bolesni ljudi?

– Ni govora, nikada to nisam ni pomislio, a kamoli izrekao. Nitko nema pravo nekoga stigmatizirati zato što je homoseksualac. Osim toga, osobe koje se tako deklariraju postižu izvrsne rezultate u raznim područjima, od businessa do umjetnosti. Ali, za mene je obitelj koja podiže djecu isključivo zajednica muškarca i žene.

Kako biste reagirali da se u vašoj bližoj obitelji netko izjasni kao homoseksualac?

– Sigurno bih se pitao gdje sam pogriješio u odgoju. No, kakav god bio, on je dio moje obitelji i čovjek je, on je slika Božja.

Jeste li sa svojim sinom razgovarali o homoseksualizmu?

– Da, ali na način primjeren njegovoj dobi s obzirom na to da ima devet godina. Rekao sam mu isto što i vama, svaki je čovjek slika Božja, jedinstven, neponovljiv. Znanstvenici su izračunali da je od postanka na Zemlji živjelo između 80 i 100 milijardi ljudi i nijedan od njih nije bio isti.

Poznati ste i po tome što članove gradske uprave redovito vodite na specifičan team building u samostan u Hercegovini?

– Na Buškom jezeru je Karmel svetog Ilije gdje se nas 50-ak članova gradske uprave izolira, dakle, pročelnici, direktori, ravnatelji. Razgovaramo o napretku našega grada, poslu, međuljudskim odnosima, duhovnosti, politici… Znate, svi ljudi, naravno i ja, više su ili manje egocentrični, sve bi oko sebe mijenjali – osim sebe. U karmel svetog Ilije pod vodstvom oca, doktora i profesora Jakova Mamića imamo prilike steći silna znanja i iskustva. Taj team building nije inače imao religiozni karakter, s nama su išli i ljudi koji nisu vjernici ili su pripadnici drugih vjeroispovijesti.

Kakve su teme bile na tim team buildinzima za gradske strukture?

– Posao i poslanje, smisao rada, žrtva za zajedničko dobro, smisao zajednice i života u njoj… Razgovarali smo i o Jungu i Marxu.

Znači, razgovarali ste o marksizmu, i to u samostanu?

– Da, zašto ne, razgovarali smo o radu, a sva Marxova djela govore o tome i bilo nam je baš interesantno.

Recesija je, primjetno je da je Marxovo učenje i “poslanje” opet u modi?

– Moguće, ali samo zato što smo mi iz komunističkog materijalizma pohrlili u kapitalistički hedonizam. I kada pogledate te dvije krajnosti, kao da imaju mnogo sličnosti u sebi.

I što se na team buildinzima pokazalo boljim, komunistički materijalizam ili kapitalistički hedonizam?

– Onaj prvi je nijekao metafizičku zbilju ili postojanje Boga, a ovaj drugi formalno priznaje, ali samo zbog blagdanskih šopinga, i to se čini opasnijim. Dobro je da smo se riješili komunizma, ali u ovoj fazi našeg društvenog razvoja ne vidim neku razliku.

Ističete svoju religioznost, smeta li vam što je predsjednik države agnostik, a predsjednik Vlade ateist?

– Poštujem izbor građana! Kao što ja mogu biti vjernik, tako i predsjednik ili premijer, ako ih narod izabere, mogu biti nevjernici ili sumnjati. Na nama je da pokušamo stvar promijeniti na prvim sljedećim izborima.

U HDZ-u ste znani po tomu da ste u noći parlamentarnih izbora odmah poručili da je riječ o porazu i da stranka mora proći katarzu?

– Slika iz izbornog stožera HDZ-a pokazivala je da se slavi nešto što je evidentni poraz. Od poraza se počeo stvarati mit, a to je opasno. Čovjek počinje vjerovati u laž, koja nakon nekog vremena postane istina. Mi smo čak iz središnjice dobili i natuknice što bismo trebali izjaviti za medije. A to je, procijenio sam, oblik destrukcije koji je ponižavajući za svakoga tko misli svojom glavom. Tada sam shvatio da je stranka u tako debeloj krizi te sam za medije izjavio kako je hrvatski narod želio takve rezultate izbora, da ga treba poslušati te da HDZ mora proći katarzu. Stranka još uvijek prolazi kroz katarzu, i to je dobro jer to znači pročišćenje koje cijela stranka, dakle i mi svi njeni članovi, moramo proći.

Kakav je u toj katarzi stil vladanja predsjednika stranke Karamarka?

– Uvjeren sam da je ispravan. Afirmira timski rad, stručne ljude i kritičko promišljanje, iz čega izlaze ideje, što je potrebno cijeloj naciji, a ne samo HDZ-u. Naravno, kada su stajališta podijeljena, tada Karamarko presiječe, što je i normalno zato što je na njemu najveća odgovornost. Zato smo ga i izabrali.

 


Akcije

Information

One response

1 08 2012
Ivo Poljak

Dečko koji obećava, što je veće povećalo javnosti, to je veća i njegova odgovornost za izgovorenu javnu riječ. Isto tako traži još veći rad na sebi, da se duh taštine i oholosti ne uvuče na mala vrata, Ovo je jedan (+) za Karamarka.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: