MEDIJSKA GALAMA O TROŠKOVIMA IZGRADNJE SJEDIŠTA SOA-e POKAZUJE STRAH SDP-a OD RASTA POPULARNOSTI HDZ-a

25 07 2012

Iza brige za troškove izgradnje sjedišta SOA-e krije se strah SDP-a od rasta popularnosti HDZ-a

  • Karamarko, Brkić

    NACIONALNA SIGURNOST ŽRTVA MEĐUSTRANAČKIH OBRAČUNA

    Iza brige za troškove izgradnje sjedišta SOA-e krije se strah SDP-a od rasta popularnosti HDZ-a

    Photo: Pixsell

NACIONALNA SIGURNOST ŽRTVA MEĐUSTRANAČKIH OBRAČUNA

Iza brige za troškove izgradnje sjedišta SOA-e krije se strah SDP-a od rasta popularnosti HDZ-a

Nakon što im je u SOA-i odbijen zahtjev za dodatnim detaljima novog obavještajnog sjedišta, autorima ove izmišljene afere pripomogao je neimenovani izvor u Vladi informacijom kako je bivši premijer Ivo Sanader dao ministru Karamarku odriješene ruke u izgradnji sjedišta SOA-e.

Hrvatska javnost još jednom svjedoči neodgovornom objavljivanju detalja o dijelovima sustava nacionalne sigurnosti. Pri tome mediji, kao i izvori informacija, potpuno zaboravljaju da time izravno štete vlastitoj državi i olakšavaju posao stranim obavještajcima. Riječ je o seriji napisa o troškovima izgradnje sjedišta obavještajne službe SOA, kojemu je povod navodna briga za trošenjem novca poreznih obveznika. Pri tom su u javnost, osim troškova, iscurile i pojedinosti o samom unutarnjem uređenju novoizgrađenog obavještajnog centra i imena izvođača radova, što su sigurnosno osjetljive informacije.

Zabrinjavajuće je da je ova praksa odavanja povjerljivih informacija, za koju je bivši ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko rekao da ‘rastače hrvatsku obavještajnu zajednicu’, u našoj zemlji postala uobičajenim dijelom dnevnopolitičkih obračuna čijim je akterima do nacionalne sigurnosti stalo kao do lanjskog snijega, a stranački interesi su ispred državnih. Rasprave o bilo kakvom djelovanju središnje obavještajne službe, pa makar se radilo i prekomjernom trošenju proračunskih sredstava za izgradnju ‘futurističkog’ obavještajnog sjedišta ili izboru njenog novog čelnika, u svakoj odgovornoj državi vodila bi se izvan bilo kakvog stranačkog konteksta i daleko od očiju javnosti. Umjesto toga, naši mediji vrlo lako dolaze do informacija bilo da je riječ o broju zrakoplova, njihovu borbenom stanju, poslovanju bivših ravnatelja obavještajnih službi ili unutarnjem ustroju i organizaciji novog sjedišta. Na zapadu, svaka odgovorna vlada u slučaju izbijanja obavještajne afere trudi se što brže neutralizirati štetne posljedice i zaustaviti daljnje curenje informacija.

Uvod u nove političke i međustranačke obračune

Špijunske afere potresaju i zapadne zemlje, kao u slučaju otkrivanja lažnog kamena koji su koristili britanski špijuni za razmjenu informacija s osobljem veleposlanstva u Moskvi ili velike afere u SAD-u u kojoj je glavna akterica bila ruska špijunka Anna Chapman. Odavanje pak informacija o unutarnjem ustroju obavještajnih službi, pa makar se radilo o naizgled nebitnim informacijama poput troškova, rasporeda unutarnjih prostorija ili imenima tvrtki koje su sudjelovale u projektu (te tako imaju uvid u sigurnosne elemente obavještajnog centra) tamo bi se smatralo izdajničkim činom. Kod nas to prolazi nekažnjeno, pa u optužbama obavještajnih dužnosnika čak prednjače duboka grla iz Vlade koristeći za to svoje medije. Zamislite da su takve informacije medijima dostavljali dužnosnici američke vlade, CIA-e, njemačkog BND-a ili britanskog MI5 i MI6. Nažalost, olako medijsko bavljenje osjetljivim nacionalnim temama, poput aktualnog napuhavanja troškova SOA-e, samo je nastavak skandalozne prakse s kraja devedesetih godina kada su obavještajne službe korištene u frakcijskom ratu između dviju političkih struja u HDZ-u koje su vrlo izdašno opskrbljivale medije sočnim obavještajnim informacijama. Od tada kao da se ništa nije promijenilo u glavama najodgovornijih, o čemu svjedoči i nekažnjeno curenje informacija iz istraga DORH-a u sudskom procesu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera te se tako izravno opstruira legitimitet cijelog sudskog procesa važnog za budućnost Hrvatske.

Ono što najviše zabrinjava u slučaju sjedišta SOA-e jest da se objavljivanjem troškova izgradnje sjedišta SOA-e javnost želi šokirati kao da Hrvatska ne bi smjela imati dobro opremljeno i moderno sjedište jednog od najvažnijih sustava nacionalne sigurnosti iako je Hrvatska članica NATO-a i važan čimbenik za stabilizaciju ovih prostora. Sudeći po naslovima vrlo je lako zaključiti što se krije iza navodne brige za trošenje novca poreznih obveznika. Pokazuje se, nažalost, da je i ova obavještajna priča tek paravan i očiti uvod u nove političke i međustranačke obračune. Nakon što im je u SOA-i odbijen zahtjev za dodatnim detaljima novog obavještajnog sjedišta, autorima ove izmišljene afere pripomogao je neimenovani izvor u Vladi informacijom kako je bivši premijer Ivo Sanader dao ministru Karamarku odriješene ruke u njegovoj izgradnji. Naslovi poput: ‘Karamarkovo špijunsko gnijezdo: Jedina obavještajna centrala u vlasništvu – banke!’, ‘Karamarko potrošio 60 milijuna eura za špijunažu’ ili ‘Šef HDZ-a vidi veliku opasnost u – građanima!’, najbolje pokazuju odakle vjetrovi pušu, i to baš u trenutku kada su rezultati anketa počeli pokazivati rast popularnosti HDZ-a, i strmoglavi pad popularnosti vladajuće koalicije. A lokalni izbori su sve bliže.


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: