DRUGIMA SE DAJE NE STOTINU NEGO TRI STOTINE DANA, OD KARAMARKA SE OČEKUJU ODGOVORI NA SVA PITANJA 24 SATA NAKON ŠTO JE PREUZEO STRANKU

23 05 2012

AUTOR Tomislav Galović

23. SVIBNJA

Tomislav Karamarko – imamo li razloga bojati ga se?

Tomislav Karamarko nije proteklih mjeseci vodio kampanju za predsjednika Hrvatske, nego za prvog čovjeka Hrvatske demokratske zajednice.

To su dvije različite izborne utrke iako pobjeda u jednoj pomaže pobjedi u drugoj. Ipak, izbori u Hrvatskoj i izbori u stranci, ma koliko god bili povezani, bitno su različiti izborni procesi.

Neshvaćanje te razlike dovelo je i do neshvaćanja Tomislava Karamarka i pretjerane paranoje oko njegova lika i djela koja se provlačila kroz veliki dio hrvatskih medija još od kada je Karamarko prepoznat kao glavni favorit HDZ-ovih izbora.

Karamarko je postao mračnjak i čovjek skrivenih namjera. To su najblaže ocjene koje donose isti oni koji su do prije samo tri godine o Karamarku potpuno drukčije pisali. Danas bi svi htjeli zaboraviti laude koje su mu pjevane kada je izabran za ministra unutarnjih poslova. Njegov dolazak je tada najstrastvenije pozdravljen baš od hrvatske ljevice, jednako strastveno u medijima i u Saboru. Ako je ikada Tomislav Karamarko predstavljao opasnost za demokraciju, to je bilo tada, u tom aklamacijskom ozračju.

I u te tri godine od spasitelja Hrvatske Karamarko je postao čovjek kojeg se Hrvatska mora bojati. Zašto? Je li u međuvremenu zloupotrijebio svoju dužnost ili iznevjerio očekivanja zbog kojih je ušao u Vladu? Ubojstva Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića razriješeni su brže nego što je Hrvatska navikla da se takvi slučajevi razriješvaju.

Sve stvari koje se Karamarku stavljaju na teret i zbog kojih bi ga se Hrvati navodno trebali bojati, napravio je kao šef SOA-e dok nije postao ministar unutarnjih poslova. Sve što mu se danas stavlja na teret, znalo se i tada. A ministar je postao, podsjetimo još jednom, na gotovo jednodušno oduševljenje medija i politike. No, kada je Karamarko kao ministar policiju potaknuo i omogućio da istražuje i komunističke zločine, nastao je šok, a njegov klub obožavatelja se trenutno raspustio. I to je pravi razlog svih medijskih napada na Karamarka, a ujedno i objašnjenje njegova uspjeha u HDZ-u.  Do tada je međunarodna pravna obveza nezastarijevanja ratnih zločina u Hrvatskoj vrijedila samo za sudionike Domovinskog rata i pripadnike ustaške i domobranske vojske. Kod nas se to shvaćalo tako da se zločini mogu počiniti i u obrambenom ratu, osim ako ih nije počinio partizan.

Od miljenika, Karamarko preko noći ljevici postaje neprijatelj broj jedan. I divinizacija se pretvorila u demonizaciju. Sve ono zbog čega su Karamarku prije pljeskali, sada je postalo sporno: i njegov mandat u SOA-i i privatna karijera prije tog mandata.

Povećanju paranoje su zadnja dva tjedna izborne kampanje pomogli i njegovi protukandidati ugledavši u toj demonizaciji i mistifikaciji svoju šansu. Širenju ružne slike o sebi nije odmogao ni Tomislav Karamarko. Štoviše.

Od medija se skrivao, a sva javna sučeljavanja je izbjegao. Na izbornim skupovima bi se opustio tek kada bi s njih otišli novinari. Nije strastveni orator poput Milana Kujundžića i doista djeluje rezervirano u osobnim kontaktima. Ne gleda u oči i češće se čini nezaintesiranim nego zainteresiranim za publiku ili sugovornika.

Ljudi su zato počeli pitati, ako nije dobar govornik, čime je to onda Karamarko osvojio izaslanike HDZ-a? Odgovor im se nametnuo. Kao bivši šef SOA-e i MUP-a mora da je u uvjeravanju izaslanika koristio obavještajno nadzemlje, podzemlje i manje suptilne policijske djelatnike. Jer, to je jednom desnom mračnjaku nalik. Bez obzira što je Karamarko u više primjera tijekom svoje karijere dokazao da će zakon primjenjivati i kada mu se ne sviđa i da će dužnosti profesionalno izvršavati i kada mu to samo politički šteti, odjednom je postao čovjek kojemu više nitko ništa ne vjeruje.

Zašto? Zato što su njegovi protukandidati tvrdili da im se tako žale neimenovani delegati?

Iako nijedan konkretan dokaz za opetovane optužbe nije bio ponuđen, nitko nije posumnjao u njihovu istinitost. Nije pomoglo ni što je predsjednik Ivo Josipović proveo istragu i rekao da zloupotreba nije bilo. Ni njemu nitko nije povjerovao. Iako su priče o Karamarkovim prijetnjama i “ponudama koje se ne mogu odbiti” ( osim ako se pod tom ponudom ne misli mjesto potpredsjednika stranke) prkosile zdravoj logici.

Krenimo od tajnog delegatskog sustava: Delegati koji glasaju tajno zaokružuju kandidata za kojeg vjeruju da će njegovim izborom profitirati oni ili stranka, a po mogućnosti i oboje. Pod prijetnjama će glas obećati, ali ga u tajnosti gotovo sigurno dati nekom drugom. Osim toga, zaprijetiti tisućama različitih ljudi ( jer lobiranja su bila najintezivnija pri izboru delegata za izborni sabor) i da baš nitko od njih ne “pukne” i o tim prijetnjama javno i otvoreno progovori, i statistički i ljudski je nemoguće. Osobito u stranačkim kampanjama kada bi ti zviždači bili i zdušno potpomognuti od Karamarkovih protukandidata.

Prijetnje pri tajnom glasanju ne daju rezultata. Lijepe riječi su efikasnije. Ali što je lijepo čuti Hrvatskoj nije nužno lijepo za čuti i HDZ-ovcima. I obrnuto. A proteklih par mjeseci, ponovimo još jednom, Karamarko nije vodio kampanju za predsjednika Hrvatske nego za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.

Karamarko je svjestan da Hrvatska ne želi stalno slušati o Bleiburgu, komunistima, Titu,  Tuđmanu,  Srbima i ratovima. No, isto tako zna da te teme i dalje izazivaju snažan interes HDZ-ovih delegata. Koliko god Ivo Josipović vjeruje da je u Hrvatskoj još uvijek živa ustaška zmija, toliko HDZ-ovci još čvršće vjeruju da komunistički udav nikada nije prestao daviti Hrvatsku. Karamarko je znao da Hrvatska trenutno najmanje želi slušati o povratku HDZ-a na vlast, ali da delegati HDZ-a o takvom planu, ako postoji, s pritom i nekoga od njih uključuje – sigurno žele nešto čuti. Dok je pred Lisinskim stajao sramni transparent koji je pobrojio sve delegate HDZ-a, njih preko dvije tisuće, nazivajući ih kriminalcima, Karamarko im je govorio kako će im on vratiti osjećaj časti. Dok Hrvatska drži cijeli HDZ na stupu srama, delegatima su godila Karamarkova uvjeravanja da nemaju čega stidjeti, a da će se uskoro opet i ponositi. Protukandidati su delegatima nudili strah od Karamarka, a Karamarko im je nudio pobjedu na izborima.

Karamarko je izbjegavao javna sučeljavanja jer nije ničim želio ugroziti pobjedu na stranačkom saboru. Znao je da to neće biti dobro primljeno, ali bilo je dopušteno. I isplatilo se. Tajanstvenost koju je Hrvatska Karamarku zamjerila i koja je Hrvatsku i preplašila, Karamarka je dovela tu gdje je danas. Na mjesto predsjednika HDZ-a. Karamarku su javni nastupi slabost koje je svjestan. I trudio ju se prikriti što je više mogao. Nije lijepa taktika, ali ni osobito prljava.

I sada se zbog te tajanstvenosti koja ga je oduvijek krasila i elemenata biografije koje su i politički i medijski i javno pretresane još kada je postajao šef SOA-a i MUP-a, Hrvatska odjednom boji Karamarka. Samo zato što je postao predsjednik HDZ-a, stranke koja je u oporbi i koja o ničemu trenutno ne odlučuje.

Karamarku se, osim tajanstvenosti, prigovara i da nije uvijek bio politički dosljedan. Tvrdi se da nema političkih svojstava jer da ranije nije iznosio svoja politička oprijedjeljenja. Zloupotrebljavlja se činjenica da je Karamarko većinu svoje karijere obnašao funkcije na kojima su političke izjave i politička svrstavanja neprikladna ili nedopuštena. Ali, kao što je teško pronaći Karamarkove političke izjave iz prošlosti koje su sukladne svemu ovomu što danas priča, još je teže pronaći neku izjavu i postupak koji bi sugerirali da Karamarko i prije nije ovako politički razmišljao.

Najsmješnije je što su Karamarku stalno isticali da je vodio kampanju Stipe Mesića za Predsjednika. Koliko god ne voljeli Mesića i ne htjeli ovo javno priznati, ali baš činjenica da je vodio prvu kampanju Stipe Mesića za predsjednika za mnoge HDZ-ovce bila je presudna da daju glas Tomislavu Karamarku.

Naime, tom je kampanjom Karamarko pokazao da zna pobjeđivati i u utrkama koje su unaprijed označene kao izgubljene. Dokazao je da je izvrstan organizator koji zna krenuti u pobjedu od nule. To je HDZ-ovcima još jednom potvrdio i u svojoj kampanji. I zato je, a ne iz straha, dobio njihove glasove. Koliko god se to dijelu Hrvatske možda ne sviđalo, HDZ-ovci su za predsjednika opet poželjeli pobjednika.

Ne bi li tu pobjedu HDZ-u donio, Karamarko zna da će se sada javnosti i medijima morati otvoriti ma koliko god od tog zazirao. Karamarkova “stidljivost” može postati i povoljna okolnost za demokratizaciju HDZ-a. Naime, njegov otpor prema javnim nastupima vjerojatno nikada neće sasvim nestati što bi veliki medijski, ali i politički prostor moglo osloboditi i drugim novoizabranim čelnicima HDZ-a. Osobito ako Karamarko posluša prvu sugestiju svoga zamjenika Drage Prgometa i čim prije imenuje Vladu u sjeni. Tim umjesto pojedinca možda u jednoj od dvije najveće hrvatske stranke postane i stvarnost, a ne samo izborna parola.

U svakom slučaju, Karamarko zna da mu mnogo toga nedostaje ne bi li HDZ vratio na vlast. Zna i da su očekivanja HDZ-ovaca velika i da je vremena malo. Lokalni izbori su za manje od godinu dana, a prvi izborni poraz bi lako Karamarku mogao postati i posljednji. Hrvatskih birača je puno više nego HDZ-ovih delegata i u komunikaciji s njima neće se moći izbjeći ni mediji ni neugodni novinari.

Zato nećemo dugo morati čekati da upoznamo bolje Tomislava Karamarka. Predstavljanje predsjednika HDZ-a bit će sigurno drukčije od predstavljanja kandidata za predsjednika. Bit će prilagođeno publici koja je puno šira. Neće Karamarko pritom vjerojatno odustati od desnice koju je dobrim dijelom već osvojio, ali neće ni od centra koji je prema njemu trenutno dosta skeptičan i koji ga se i pribojava. Retorika će sigurno biti suvremenija, a novi stranački program na kojem Davor Stier već neko vrijeme intenzivno radi trebao bi u tome pomoći.

Karamarko je osvojio HDZ, ali najteži posao je tek pred njim: Sada treba uvjeriti i Hrvatsku, da umjesto straha, on zaslužuje priliku.

 


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: