Karamarko je HDZ-ov Tomac
Objavljeno: 6. svibnja 2012.
Jadranka Kosor i Vladimir Šeks sigurno su očajni dok gledaju kako im Karamarko pred nosom otima nešto što smatraju svojim
Kad je u lipnju 2007. godine Zoran Milanović postao predsjednik SDP-a, izazvalo je to nemale frustracije stranačkih veterana. Nije on, istina, došao niotkud, u SDP se učlanio 1999. godine, a pet godina kasnije Ivica Račan počeo mu je davati važnije poslove u stranci. Ali, ljudi poput Željke Antunović, Milana Bandića ili Mate Arlovića teško su podnosili što odjednom moraju slušati čovjeka koji SDP nije imao niti u planovima u vrijeme dok su oni zajedno s Račanom razvijali tu stranku. Smatrali su da su, po prirodi stvari, nakon Račanove smrti oni bili na redu da vode SDP. Zato dio starosjedilaca nikad nije do kraja prihvatio Milanovića.
Još prije nekoliko tjedana, Tomislav Karamarko značio je u HDZ-u daleko manje nego Milanović u SDP-u u trenutku svoje predsjedničke kandidature. Karamarko je, doduše, sudjelovao u osnivanju HDZ-a, ali se s njim razišao već 1993. godine, a sedam godina kasnije čak je vodio kampanju Stjepana Mesića, čiji je program s kojim je izabran za predsjednika Republike bio – detuđmanizacija i dehadezeizacija Hrvatske.
U rujnu prošle godine Karamarko je ponovo pristupio HDZ-a, a sad bi već htio biti i lider stranke. To je otprilike kao da je 2007. na čelo SDP-a, i to s velikim izgledima, želio doći Zdravko Tomac, jedan od utemeljitelja stranke koji ju je s vremenom napustio jer je skroz prešao u vode nacionalnog i vjerskog misticizma. Apsurdno je, dakle, što je Karamarko došao u situaciju da se uopće kandidira za predsjednika HDZ-a. Činjenica je da u zadnjih petnaestak dana uspio oko sebe okupiti respektabilna imena i da ima realnu mogućnost za pobjedu na izbornom saboru 20. svibnja i to možda već u prvom krugu. No, to samo svjedoči o posvemašnjoj konfuziji kakva u HDZ-u vlada zbog izgubljenih parlamentarnih izbora i sudskog procesa protiv stranke koja je optužena za ilegalno financiranje.
HDZ 2012./13. 
Komentiraj