KAD NOVINARSKI LILIPUTANAC UDARI NA GULIVERA RIJEČI

23 04 2012

Ivica Ivanišević o kolegi Jošku Čelanu

Joško Čelan toliki je luzer da bi na svjetskom prvenstvu gubitnika osvojio drugo mjesto. Kao što znamo, dobro odgojen svijet simpatizira ebetaste i betežne, pa bi i on, vjerojatno, zasluživao naše simpatije da pogonsko gorivo toga čovjeka nije gola, slijepa, bezdušna mržnja. Taj friško umirovljeni novinar − koji zapravo nikada nije ni bio zaposlen u doslovnom smislu te riječi, jer je pusta desetljeća pofrajao baveći se solfeggiom, naime, svirajući nježniku i parazitirajući na špalama darovitih, marljivih i čestitih kolega – odnedavno je rasterećen čak i potrebe da glumi žrtvu redakcijskog zlosilja.

Uplašen upravo dramatičnim viškom slobodnoga vremena, s dvije podjednako suspektne osobe ovih se dana preobrazio u građanskog aktivista i potpisao apel za zabranu Gay Pridea. Taj nemušti sastavak fašističke inspiracije, u kojemu se operira cijelom serijom primjera klasične zamjene teza, ne zavrjeđuje, dakako, ozbiljnu analizu. Osobama čiji je kvocijent inteligencije mrvicu veći od broja cipele jasno je da se radi o neuvijenom pozivu na reprizu prošlogodišnjega linča.

Onima, pak, koji to nisu uspjeli shvatiti, potpisnik ovih redaka, diplomom sociolog, a ne, recimo, klinički psihijatar, ni pored najbolje volje ne može pomoći. Ipak, bio bi grijeh potpuno prešutjeti taj ljupki apel za čišćenjem naših ulica od osoba koje drukčije osjećaju i misle. Vrijedi mu posvetiti malo pozornosti ako ni zbog čega drugog, a ono barem zbog sljedeće opaske: “Nitko nema pravo svoje izbore i vrijednosti drugima nametati silom. Upravo to je središnje obilježje kolonijalizma, fašizma i komunizma.”

Ostavimo sad po strani upravo debilnu konstrukciju koja zlostavljane i ponižavane sudionike parade pretvara u nasilnike, i radije se posvetimo ideološkom sidrištu apela. Nemojmo, vele, uz ostalo, Čelan i njegovi, biti kao komunisti. Da sam Drago Ćosić ili Saša Sušec, sada bih vjerojatno izgovorio frazu: “Za gledatelje koji su se kasnije uključili u naš prijenos…” Kako nisam sportski, nego društveni komentator, staru ću formulu prilagoditi svojim potrebama.

Za mlađe čitatelje, kojima je apel tzv. Građanske inicijative izazvao tešku mučninu, a nemaju pojma tko je Joško Čelan, jer ne pamte ni jedan njegov novinski članak (a kako i bi kada je dotični u zadnjih dvadeset godina u novinama objavio jedva toliko slovnih znakova), evo kratkog podsjetnika na groteskni lik i nedjelo dotičnoga.

Dakle… operu “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca on je početkom osamdesetih odvažno prokazao kao “trajan nacionalistički incident”, “Golubnjaču” Jovana Radulovića srčano je branio kad su od toga odustali i uvjereni četnici, na premijeri “Lovca na jelene” Michaela Cimina u beogradskom Sava centru, negdje na polovini projekcije, ustao je i glasno pozvao sve komuniste da napuste dvoranu i tako udare kontru američkim imperijalistima…

Mogao bih tako vesti bez kraja i konca, od tijesnoga kvadra ove rubrike pa sve do šoneta, i još uvijek ne bih iscrpio prebogati asortiman gadarija koje je Čelan podvaljivao kao novinarstvo, gorljivo braneći nakaradnu viziju socijalizma s velikosrpskim fundamentima, koja bi posramila i zogoviće i rankoviće, ali valjda je i ovo dovoljno da uputi nevježe u životni put čovjeka koji je staljinizam svakom porom svoga bića i svakom dlakom svoga brka živio desetljećima nakon smrti neprežaljenog Josifa Džugašvilija.

Naravno, kad je paleokriptokomunjarstvo izašlo iz mode, Čelan se spremno preobrazio u borca za našu, dakle, hrvatsku stvar, “prokazujući” kolege kao boljševike, tolomaše, velikosrbe, djecu vojnih lica, masone…

Ni sâm nisam utekao toj milosti, no moram priznati da me od cijeloga bogatog asortimana pogrda kojima sam bio počašćen, jedino pogodila ona da sam narkoroker. Kada vam to veli zgužvani tip, skockan sukladno stajlingu Vojske spasa, koji prilježno njeguje imidž naplavine, mora vas zaboljeti sve i da ste ne znam kako tvrdokorni.

No vratimo se meritumu. Čeljade čija se biografija svojom grotesknošću doima kao puki konstrukt pisca satiričke inspiracije, sada bi, LGBT braćo i sestre, vama oduzeo pravo da budete to što jeste i slobodno izražavate svoj identitet, a sve u ime tobožnje obrane ljudskih prava. To, naravno, neće proći. Jer, kada bi prošlo, ovaj bi se ubogi grad vratio u mezozoik.

I za kraj, samo jedna molba adresirana na Banske dvore. Skori splitski Gay Pride ne bi smio biti briga samo Ranka Ostojića i MUP-a. Ima tu posla i za Ministarstvo okoliša. Da ne okolišam: gospođice Holy, počistite fašističko smeće sa splitskih ulica!

IVICA IVANIŠEVIĆ

 


Akcije

Information

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s




%d bloggers like this: